U Titovoj tajnoj kući
Uz sliku Josipa Broza Tita, danas se nalazi i zastava Bosne i Hercegovine, FOTO: Bosnopis

U Titovoj tajnoj kući

Titov bunker u okolini Konjica rastao je skoro trideset godina. Doživotni i bivši predsjednik bivše države dao je izgraditi ovo podzemno čudo kao sklonište u slučaju napada zamišljenog neprijatelja. Jedna od najčuvanijih tajni onog vremena, a Josip Broz, zvanično, ovdje nikad nije zakoračio. U gradu je boravio nekoliko puta, posljednji put u vrijeme završetka radova na bunkeru, ali njegovim  tunelima nije prošetao. Četiri i kusur milijarde ondašnjih dolara spiskano u hercegovačko brdo u čijoj utrobi danas umjetnici izlažu svoje moderne radove s tajnim porukama.

Pogledajte fotopriču iz Titovog bunkera

U objekat kodnog naziva ARK D0 ulazimo iz prve u nizu od tri kuće koje se ni po čemu ne razlikuju od stotina sličnih razbacanih u podnožjima konjičkih brda. Najavljeni smo i spremni. Dobra organizacija i ljubazni prijem domaćina. U grupi smo s tridesetak slovenačkih turista. Vodič kaže, Slovenci su ovdje redovni gosti. Ulazimo u prvi tunel, a na kraju detaljna shema – raspored prostorija, holova, rashladnih sistema, bazena za vodu, spavaonica, kuhinje, bolnice… Objekat je imao sve potrebno za višemjesečnu izoloaciju.

Na čelu grupe je Lejla. Vodi nas, objašnjava i strpljivo odgovara. Uvijek i svuda, u svakoj sličnoj grupi nađe se neko s besmislenim pitanjima. Trpiti, nema druge. Lejla priča kako su za potrebe Armije Bosne i Hercegovine početkom rata, u maju 1992. godine,  kantina i bolnica do kraja ispražnjene kao i cisterne gorivom. Ostalo je vojska pažljivo čuvala da bi objekat potom bio proglašen neperspektivnom vojnom imovinom. Danas je turistička atrakcija. Tako će i ostati jer njegov vojni značaj više ne postoji: za njega svi znaju, a i atomske bombe danas su jače. No, snimanje je, interesantno, i dalje strogo zabranjeno. Fotografisanje, srećom, nije.

Telefoni i mapa bivše države. Svaki telefon imao je direktnu vezu s jednom od republika, FOTO: Bosnopis
Telefoni i mapa bivše države. Svaki telefon imao je direktnu vezu s jednom od republika, FOTO: Bosnopis

Objekat je projektovan u obliku potkovice, a u najdubljem dijelu je skoro tri stotine metara pod zemljom. U najboljim danima, čuvali su ga vojnici s činom i zavjetom šutnje. Danas vojnike ne vidimo, ali tu su negdje. U blizini je i fabrika za proizvodnju oružja i municije. Blizu je i Neretva. Cijelom kompleksu je, ukratko, nemoguće prići, a da vas neko ne primijeti. i danas je tako.

Nastavljamo do odjela za napajanje vodom. Golem bazen i izvor neovisan o vanjskom napajanju. Sobe za vojnike pa one malo bolje opremljene, za oficire. Konferencijske sale s udobnim stolicama i radnim stolovima, mapama bivše države i nekoliko crvenih, analognih telefona. Bezbroj komunikacijskih uređaja, centrala, raznih upozorenja i uputa u slučaju havarije. Kako je sve ovo bilo moguće strpati u jedno naše brdo? Ovakve spektakle obično smo gledali na slikama nekih dalekih i bogatih zemalja.

I na kraju, stižemo da Titovih odaja. Nekoliko stepenica i čekaonica. Maršalova spavaonica, njegovo kupatilo i soba za Jovanku. U cijelom lavirintu našao se prostor i za Džemala Bijedića. Jedino su ovdje tapete u zelenoj boji. Kratki potez rukom po najlonu koji prekriva Titov madrac i povratak istim putem.

Komentariši

Close Menu
Close Panel