Tekija u Vukeljićima, više od legende
Tekija u Vukeljićima, FOTO: Bosnopis

Tekija u Vukeljićima, više od legende

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Tekije su znamenitost fojničkog kraja. Danas postoje dvije: na Oglavku i u Vukeljićima. Nepravedno bi bilo kazati da je jedna po bilo čemu važnija od druge. Obje su velike, vrijedne i lijepe, opstaju stotinama godina i danas ponosno stoje na svojim mjestima grleći one koji im dolaze u potrazi za duhovnim okrepljenjem.

Duboka je veza ovdašnjih vjernika s objektima koje su naslijedili od pradjedova. Ima nešto u toj vezi. Nešto više od pukog odnosa čovjeka prema građevinama.

Priče i predanja, bogatstvo usmene predaje, detalji puni mistike. Slušali smo ih u djetinjstvu. Govorili su nam o ljudima kako golih tabana koračaju po vatri, kako im mačevi probijaju tijela, a da niko ne vidi kap krvi.

Sara - Rođena u prirodi

Danas su ti performansi rijetki ili o njima rijetko pričaju. Neke su se, pak, tradicije održale pa se tako u Vukeljićima svake godine svjetina okuplja na mevludu koji osim vjerskog, nosi i druge vrijednosti.

Za ramazanskih dana, život je u muslimanskim bogomoljama bogat i raznovrstan. Klanjaju se namazi, uče mukabele. Ne znamo da li je tako u Vukeljićima jer te nedjelje, oko tekije i okolnih objekata nije bilo nikoga. Pusto, jedinstveno i veliko.

Sama tekija je na strmom terenu. Zgrada je odlično sačuvana, kroz vijekove je više puta obnavljanja i dorađivana. Iznad tekije su smještena tri turbeta za tri šejha. Okolo su nišani derviša. Njihovih potomaka danas je najmanje u Fojnici. To su Hadžimejlići i Salihagići. Ne znam kakve su mudrosti ispisane na tim sivim, u travu obraslim pločama.

Sve je lijepo, uredno i smisleno. Nema ljudi. Nestali su oni koji su ovdje stoljećima zikrili čvrsto se držeći za ruke. Ostale su priče.

Sara - Rođena u prirodi

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentariši