Susret s konjem
Zanimljiv susret s konjem, FOTO: Bosnopis

Susret s konjem

Na pola puta od Kraljeve Sutjeske do Bobovca nalazi se groblje. S obližnjeg platoa puca pogled na srednjovjekovnu bosansku prijestolnicu. Da su vojskovođe nekad imale ovo što imaju današnje, utvrđenje bi bilo na puškomet. Ovako su ga mogli samo gledati.

Iz ovog kraja ljudi su vazda odlazili. Danas idu više nego ikad. Puste su seoske kuće na četiri vode. Oni najtvrđi su ostali i ne žele švapske pare. Obrađuju zemlju i podižu generacije domaćih životinja. Krave, koze, ovce i poneki konj. Kod nas u Bosni u svakom selu mora biti barem jedan konj. U gradovima ih je mnogo više.

I tako smo na ovom proplanku koji bi se mogao nazvati drevnom kraljevskom stazom, nabasali na četiri konja. Šetali su mirno, pasli travu i grickali drveće. Ne poznajem ih i ne usuđujem se prići. Posmatram sa desetak metara, fotoaparat u međuvremenu ostavljam na haubu automobila dok se udaljavam da snimim kratki video sumnjive umjetničke vrijednosti.

Jedan iz grupe, najveći i najdruštveniji, želi kontakt i prilazi vozilu. Primjećuje neobičan duguljasti predmet na vozilu i odlučuje ga probati. Tvrda je plastika, godi mu. Oblizao je objektiv, a potom se na njemu i potpisao. Gricnuo ga, ustanovio da to nije za njega i otišao.

Vraća se, hoće pažnje i razgovora. Kolega mu posvećuje malo vremena. Sretni su obojica. I ja sam hrabriji, prilazim, ali ponovo ne do kraja. Stvarno mi nije jasno zbog čega se toliko bojim konja.

Komentariši

Close Menu
Close Panel