Sat bez kazaljki
Džamija i sahat kula u Prozoru, FOTO: Bosnopis

Sat bez kazaljki

Gradić Prozor nalazi se tamo gdje Hercegovina posljednji put grli Bosnu i pušta je da se uz strme vrhove izgubi u daljini i zelenilu ostavljajući iza kamenjar i otvoren put ka Jadranu.

U ovaj kraj ranije nisam zalazio pa ne mogu reći kako je bilo nekad. Danas je tmurno i sablasno. Ni bolje ni gore od bezbroj sličnih mjesta koja napuštaju u kolonama da se nikada neće vratiti.

Gradom dominiraju bogomolje, džamije i crkve. Ramazan je, džamija je puna u podne. Puštam ljude da uđu ne bi li kroz džamijsku avliju pronašao put do sahat kule, ali puta nema. I sahat je davno prestao pokazivati tačno vrijeme. Vjeruju mu samo vrapci i bubašvabe.

Zarasla i tužna, kula se danas samo može gledati. Koga bi u ovaj nevakat, uostalom, zanimalo koliko je sati kad smo svi već odavno negdje zakasnili. A nazad nemamo kud.

Neka zgrada preko puta gradske džamije kao da je nekad bila slavna i poznata, miriše historija na ovom tužnom mjestu. Danas opustošena i porušena, kuća je psima lutalicama kojih ovdje ima barem koliko i ljudi.

Ovdje kao da se ima svašta vidjeti, a niko to ne umije lijepo ispričati. U gradu koji, kao da je i sam nestao ispod velike modre vode Ramskog jezera. Sa svim svojim vrlinama ostao zagavljen u davnoj prošlosti.

Leave a Reply

Close Menu
Close Panel