Popodne u visočkoj piramidi
Unutrašnjost piramide u Visokom, FOTO: Bosnopis

Popodne u visočkoj piramidi

Neki tvrde da je Visoko okruženo golemim piramidama koje ne kriju kosti nekih prastarih bosanskih faraona već tajne energije još uvijek nedokučive modernoj nauci. Kad smo upoznali Semira Osmanagića, svima nam se činio simpatičan. Simpatičan i obrazovan, profesor je svijetu predstavio kontroverznu teoriju koja bi, tvrdio je i tvrdi, mogla izmijeniti način na koji gledamo historiju civilizacije.

Željan egzibicije i brze zarade, ovdašnji narod u skoku je uhvatio bačenu kost. Piramida ili piramide postale su dio folkora, ljudi su s lopatama dolazili sa svih strana ove i drugih zemalja, kopali su se nekakvi tuneli, pravile pregrade, ispredale legende o vanzemaljcima. Uz kamere i fotoaparate. Kako počelo, tako i završilo.

Onih koji vjeruju, danas je manje, ali ih ima. Nije neobično da ovdje sretnete Meksikance, Nijemce, Amerikance, Francuze, Bugare. Neki iz dosade, a neki, bogami, iz naučne znatiželje. Žure bjelosvjetski znanstvenici s onim čudnim aparatima u rukama hodnicima visočke piramide. Nose teke i nešto zapisuju. Dokazuju, pokazuju, crtaju, računaju. U nama običnom kamenju pronalaze smisao odgovarajući na teška pitanja i spremno dočekujući skeptike.

Nakon kraćeg govora vodiča, ulazimo u tunel. Mračan je i hladan, a grupu od dvadesetak ljudi predvodi stariji gospodin s halkom u lijevom uhu. Nisam siguran da li je provocirao, ali imao je neobična pitanja sve dok ga gospođa nije upozorila da prestane. Nije se više javljao.

Gužva

Tuneli su dugi nekoliko stotina metara, pravilno definisani i visoki – dovoljno za normalnu šetnju. Nije zgoreg staviti na glavu građevinski šljem jer na mjestima je tunel niži. Lijevo i desno prostorije, kažu da ih je svaku izgradio čovjek. Vodič pojašnjava – ovo nije mogla napraviti voda, ovo priroda nije mogla nacrtati – ovo je isklesala ljudska ruka praveći nekakve energetske mašine. Nije baš jasno, ali postaje zanimljivo. Dolazimo do goleme kamene kugle iz koje, kažu ljudi, izbija neka hladnoća. Tvrde da su neki ovdje provodili noći pokazujući zube najtežim bolestima. Tvrde i da su mnogi izašli izliječeni.

Lijepo nam je, svježe, ne hladno. Neumorni vodič odlično se nosi sa sve neozbiljnijim pitanjima držeći autoritet. Ne znam kako se zove, ali je maestralan – nisam sreo nekog ko tako uvjerljivo govori o bilo čemu. Nisam siguran da li stvarno vjeruje sam sebi, ali je baš dobar.

Idemo prema kraju, skoro dva sata smo unutra. Ili možda nismo, možda nas je priča o nekom drugom svijetu izbacila iz zemaljskih pravila vremenske orijentacije. Možda smo ušli jučer, možda uopće nismo ušli. Izlazimo vani gdje već čeka sljedeća grupa. Stavljaju svoje šljemove i nestaju u daljini.

Komentariši

Close Menu
Close Panel