Početak i kraj najljepšeg fojničkog puta
Slapovi Kozice, FOTO: Bosnopis

Početak i kraj najljepšeg fojničkog puta

Slapove riječice Kozice pronaći ćete na desetak kilometara od Fojnice, skrivene među stoljetnim bukvama, nadomak sela Dragačići u kojem danas ne živi niko. Koju godinu unazad, slapovi su zamalo nestali: malene fabrike struje prijetile su ovoj ljepoti, ali sve je ipak ostalo isto.

Bistra, čista voda i dalje je pitka. Na slapove morate doći, pored njih nećete proći jer put ne vodi nikuda. Ovdje počinje, ovdje se i završava. Makadamski je, šumski. Srećom. Utisak je da bi ovo kao i bezbroj drugih čuda ovog kraja bilo uništeno da je asfaltna zmija stigla do kraja. Ovako je teško pristupiti. Ovakve ih je teško i razvaliti.

No, ipak poneki akrobata do vode se uspije spustiti s metalnom rešetkom na leđima i logistikom u rukama. Raspali se roštilj, a sve ono što se ne pojede i ne popije, ostane kao poklon prirodi. Smeća ima, ali ne mnogo. Većinu odnese voda – u jesenske dane je brza i nepredvidiva. Nije pametno potcijeniti planinske brzace.

Put od Fojnice nije komplikovan: od centra gradića vodi do planinskog prevoja Vladića vrh, a preko sela Banja, Lučice, brda Malkoč i Korita. Druga polovica puta, od Vrha do Dragačića nije preporučiva za automobile. Ljepše je ovdje prošetati, tih četiri ili pet kilometara šume lijepo je skoro kao i sama voda na kraju puta.

A selo kroz koje vodi put, danas je sablasno i prazno. Poneki malinjak, žega i zasijana parcela fojničkih vikendaša koji su djetinjstva i mladosti proveli ovdje. Otišli su da bi pronašli bolji život. Neki su uspjeli. Najtužnije su priče o odlascima. Svjedočimo im i danas.

Sami slapovi su lijepi, bogati i puni vode. Kozja stazica vodi do strmog vodenog pada. Ne znam koliko su visoki. Najviše vode nose u kasnu jesen. Zimi zalede. Ljeti ih posjećuju roštiljdžije i poneki entuzijasta. Slapova nema na turističkim mapama. Ovdje vodiči ne zalaze.

Ovdje, gdje su nekad stoku napajali odbjegli fojnički fratri i gdje su šejhovi obližnje vukeljićke tekije umivali lica u ramazanska jutra. Voda je odavde odnijela ljude u bolju budućnost. U selu su ostale prazne kuće i uspomene.

Leave a Reply

Close Menu
Close Panel