Pašaga iz Nevačke: Osam decenija osmijeha
Pašaga ef. Đelmić, imam džamije u Nevačkoj i pripovjedač historije ovog kraja, FOTO: Bosnopis

Pašaga iz Nevačke: Osam decenija osmijeha

U Nevačku stigosmo tražeći malu nekropolu stećaka. Mislili smo da će trajati kratko – skrivena stanica na putu od Han Pijeska ka Olovu. Kamene gromade brzo smo pronašli i s njima se malo družili. Zelen zelenog zelenila natjera nas da malo razgledamo i tako provedosmo pola dana.

Pogledajte fotopriču iz Nevačke

Iskustvo skakanja po bosanskim i hercegovačkim brdima pomoglo nam je da shvatimo kako su naši preci pažljivo birali mjesta gdje će spuštati svoje stare. Nevačka je jedan od ljepših primjera za takvu tvrdnju bez nekog naučnog temelja. Pitom kraj idealan za život, nekad kao što je i danas.

Dvadesetak minuta vožnje od Han Pijeska i tu smo. Miris pokošene trave puni nozdrve, puštamo da nas put vodi. Stižemo do džamije. Ljepota umirujućeg zelenog valera u savršenoj kombinaciji s prirodom u okruženju. Građevina je srednje veličine s lijepim ulazom u prostrano dvorište. Okrugli hlad pod visokim stablima, drvena klupa i nepoznati čovjek.

Zove se, kaže, Pašaga Đelmić i hodža je. Hodao je nekoć svijetom, učio škole i život, a onda se vratio i stare dane provodi u hladovini svoje mladosti. Sretan je što smo ovdje. Sretni smo i mi jer teškog pitanja za ovog čovjeka nema. Pokazuje nam džamiju. Ponosan je jer će za koji dan ponovo otvoriti vrata vjernicima.

Ušli smo i mi.

Tužan je, govori, što mladi ljudi odlaze u veća mjesta ne shvaćajući da je život ovdje. Katkad u ljetne večeri u kasne sate s komšijama pretresa historijske fragmente uvijek s istim zaključkom – da je onaj vakat. Hodža je u Nevačkoj decenijama i opet bi sve isto. Samo, eto, da bude malo bolje.

Mogli bismo danima, ali tek smo krenuli i svašta smo zapisali na papir. Puni utisaka spuštamo se ka dolini rijeke, a potom do željeznog mosta. Jednom ćemo se vratiti i čuti ostatak Pašagine priče. S osmijehom u osmoj deceniji, i dalje…

Leave a Reply

Close Menu
Close Panel