Ovakve mostove više ne grade
Kozija ćuprija, FOTO: Bosnopis

Ovakve mostove više ne grade

U kasna ljetna popodneva, Sarajlije su nekad rado obilazile Trebević, Barice i Bjelašnicu, satima šetale Darivom i osvježavale u Miljacki ispod Kozije ćuprije. Danas od mobitela nemaju vremena pa su gradske bašte u prljave julske i augustovske dane, pune ljudi koji ispijaju kafe i udišu gluposti. Pored ovakve ljepote na dva ili tri kilometra.

Kozija ćuprija danas je lijepa jednako kao i prije koju stotinu godina kad je Turci podigoše povezujući dvije strane tada plahovite Miljacke. Ova rijeka danas ne nosi mostove, a ondašnji graditelji pravili su ih kao da će ih sutra odnijeti. Savršeni su u svojim kamenim konstrukcijama, s maštovitim lukovima i uvijek s nekom dobro čuvanom tajnom.

Nizali su se životi i godine, riječi u legendama o njihovom nastanku mijenjale redoslijed, nestajali su ljudi na obalama savladanih rijeka. Vode su gutali kanali i brane, a ovakvi mostovi sve više gubili smisao. Od svega što su onomad predstavljali, ostala je samo ljepota. Ljepota koja postoji samo zbog sebe i koju polako gutaju šume, zaborav i linijarom povučene linije među ljudima.

Ovakve mostove danas ne grade. Ovakve ćuprije danas samo crtaju u knjigama o arhitekturi i umijeću. Nisam siguran da će kamene rugobe koji danas prelazimo izdržati kao ovi ljepotani.

Leave a Reply

Close Menu
Close Panel