Martin Brod, detalj s razglednice
Slap u Martin Brodu, FOTO: Bosnopis

Martin Brod, detalj s razglednice

  • 110
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    110
    Shares

Kažu da ljepše rijeke nema, da je posebna i neodoljiva, da je Krajišnicima sve na svijetu i da se s drugim porediti ne može. Una. Gledali smo je na fotografijama, čudili se toj ljepoti strpljivo čekajući susret.

Koji sat vožnje od Sarajeva – prolazimo pored Visokog, a zatim redom kroz Vitez, Travnik, Donji Vakuf, Jajce, Mrkonjić, Ribnik, Ključ. Do Bosanskog Petrovca već smo umorni od vijugavih bosanskih puteva i jedva čekamo da upoznamo ljepoticu kojoj krenusmo pod prozor.

Dolina Une, FOTO: Bosnopis
Dolina Une, FOTO: Bosnopis

U Bihać ne idemo već s petrovačke ceste skrećemo lijevo, prema Martin Brodu. Nekih pola sata vožnje do table za ‘’kraj asfalta’’ pa koji kilometar makadama do raskrsnice za Drvar lijevo i Donji Lapac desno. Idemo naprijed vjerujući strelicama putokaza.

Sara - Rođena u prirodi

Mjesto je maleno. Nekada važna željeznička stanica na putu prema Kninu, danas jedna od najposjećenijih turističkih lokacija u Bosni i Hercegovini. Ovdje se na rijeci Uni, nacrtao jedan od najljepših prizora koje smo vidjeli obilazeći ovu prekrasnu zemlju. Taj vodopad, da se sada ne zamaramo dimenzijama, kubikažom vode i ostalim informacijama koje ćemo zaboraviti do kraja teksta, pravi je skriveni dragulj.

Daleko je od glavnih puteva, ušuškan u vjekovne šume, ukrašen legendama i okružen kućama ljudi koji s njim žive. U ovo vrijeme velike brige o zdravlju, martinbrodski slap kao uostalom i ostali biseri naše prirode, ne privlači strane ljubitelje bosanskih i hercegovačkih čudesa. Inače su tu Slovenci, Nijemci, Česi, Englezi, Kinezi, Arapi. Kao da su Bosanci barem nakratko, dobili ovu ljepotu samo za sebe i kao da im to ne odgovara.

Tako kaže i vodeničar Dragan Reljić. Njegovo imanje od Velikog slapa udaljeno je stotinjak koraka. Uskom stazicom, penjemo se kroz šumarak, a nasmijani domaćin spreman je za kratko predavanje o martinbrodskoj historiji, vodenicama, bučnicama i ostalim ljepotama ovog magičnog kraja.

‘’Ovako kako ja sada perem ovu deku, ovako isto prali su je prije stotinu ili dvije stotine godina’’, kazuje nam Reljić ponosno predstavljajući ekološku veš mašinu, bez omekšivača i ostalih hemija.

Sat u Draganovoj školi u prirodi kao da je pored nas protrčao. Odlazimo s vrećicama brašna u rukama. Poslije će nam jedna kuharica reći da bolje nikad nije vidjela.

Istom stazicom nazad do slapa pa dalje ka naselju. Pričaju nam da pored ovog, čuvenog, postoji još nekoliko manjih vodopada. Drugi put ćemo. Odmara nas šetnja uskim martinbrodskim sokacima. Stigosmo do srednjovjekovnog manastira Rmanj.

Na ovom je mjestu, historičari tvrde, od 1498. godine. Rušili su ga pa ponovo podizali sve do konačnog obračuna njemačkih aviona sa zamišljenim neprijateljem. Tada su skoro uništeni zidovi, ali je priča ostala da bi sedamdesetih godina prošlog vijeka potpuno obnovljen. Danas je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

S lijeve strane puta iz Martin Broda su ostaci pruge. Zamišljamo, kako je lijepo bilo putovati vozom kroz ove pejzaže – dolinom najljepše rijeke na svijetu. Rado bismo pokušali. Možda nekad i bude…

Sara - Rođena u prirodi

  • 110
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    110
    Shares

Komentariši