Vareš kakav dosad niste vidjeli
Stari dio grada s tradicionalnim načinom gradnje, FOTO: Bosnopis

Vareš kakav dosad niste vidjeli

Postoje u Bosni i Hercegovini mjesta kroz koja se ne prolazi. Stare rudarske čaršije uklještene su među brdima i riječicama presječene na dva dijela. Pružaju se uz obale, a planine im smetaju da se šire. Baš tako je u Varešu gdje je u ono doba nizvodno, nikla još jedna čaršija – Majdan. Visoki dimnjaci, napuštene hale i ruševne stambene zgrade. Nekad je ovo bilo golemo, a danas je samo posljednja stanica na putu za Vareš. Ne zaustavljamo se, idemo naprijed i posljednji put skeniramo plan. Hoće li nam biti dovoljan jedan dan?

Pogledajte fotopriču iz Vareša

Pred nama je prostrana gradska šetnica, a s jedne obale na drugu, pružio se lijepi kameni most. Po njemu je cijelo mjesto nadaleko poznato. Oni koji se hvale da razumiju arhitekturu tvrde da je ovaj ljepotan mlađi blizanac onog čuda što obale Neretve povezuje u Mostaru. Njegovi kameni blokovi i pravilan luk do danas nose teret legende što se stoljećima pripovijeda vareškim sokacima. Ljubav Anke i Akifa bila je iskrena i golema sve dok ih nabujala Stavnja zauvijek ne odvuče na dno. Nad tim se dnom i danas ponosno nadvija luk najpoznatijeg vareškog mosta.

Pravoslavna i katolička, kao sestre dvije

Pređete li preko mosta na drugu obalu, put će vas odvesti do čaršijskog središta. Mahom napušteni dućani okruženi su simbolima vjekovnog zajedničkog života svih naroda kojima je ukrašen genetski kod ove prekrasne zemlje. Visoka munara gradske džamije s desne strane puta, a nekoliko desetaka metara iznad, dvije crkve. Pravoslavna i katolička, kao sestre dvije.

Crkva svetog Mihovila je najstarija sačuvana katolička crkva u Bosni i Hercegovini. Legenda kaže da su ulazi smisleno izgrađeni tako da Osmanlije sa svojim konjima ne bi mogli ulaziti, FOTO: Bosnopis
Crkva svetog Mihovila je najstarija sačuvana katolička crkva u Bosni i Hercegovini. Legenda kaže da su ulazi smisleno izgrađeni tako da Osmanlije sa svojim konjima ne bi mogli ulaziti, FOTO: Bosnopis

Upravo je katolička crkva svetog Mihovila jedan od najvažnijih objekata ove vrste u Bosni i Hercegovini. Izgrađena je u 16. stoljeću i preživjela uz nekoliko temeljitih rekonstrukcija. Pokrivena je šindrom i obložena drvetom. Ulazna vrata su joj neobično niska – odraslom čovjeku teško je proći. S razlogom. Legenda kaže da su graditelji nekoć tako htjeli barem otežati ulazak osmanskim osvajačima u unutrašnjost ove bogomolje. Zanimljiv detalj s konkretnim historijskim uporištem. A u dvorište stare crkve, nikla je nova koja se danas uglavnom koristi za vjerske obrede.

Dvadesetak metara iznad, s gornje strane puta, nalazi se pravoslavni hram posvećen Pokrovu presvete Bogorodice. Izgrađena je koncem 19. stoljeća, a krasi ga bogata zbirka ikona. Crkva je ograđena čvrstom metalnom ogradom i rijetko se koristi za obrede. Tri naroda, tri religije, tri bogomolje u jednoj ulici. Čitava filozofija historije naše zemlje u tih tristotinjak metara vareškog sokaka. Mogli bismo još dugo uživati u povjetarcu što izbija iz korita Stavnje, ali nastavljamo.

Prolazimo kroz grad. Skretanje lijevo i polusatna vožnja. Stigli smo do Bobovca. Miriše kraljevska historija dok se kaldrmom spuštamo prema prvoj građevini ovog, nekoć, veličanstvenog grada. Tu su, prema predanju, kosti četiri bosanska kralja. Pod ključem je. Ispred jarbol, viori se zastava s ljiljanima.

Bobovac i Katarinin bunar

Uskom stazicom stižemo do druge građevine. Zarasla je kao i staza iz one pjesme. U toj rupi nekad je bila manja odaja, a s prozora se pruža veličanstven pogled na dolinu rječice koja grli Bobovac cijelom dužinom. Nije pametno penjati se po ovim zidinama bez opreme. Ali ako neko zna recept za odolijevanje, neka javi. Bio bih zahvalan. Idemo dalje, spuštamo se stepenicama pred bunar pun vode. Internet historičari tvrde da se ovdje krije dio blaga kraljice Katarine. Nije, kao, mogla sve natovariti na leđa kraljevskih konja pa je bacila u ovu rupu vjerujući da će se nekad vratiti. Nije se vratila. Djecu joj odvedoše, a ona umrije u tuđini Vječnog grada.

Od bunarskog platoa, proteže se još jedna poljana. Ne znam šta se ovdje nekad nalazilo, a danas nema ništa. Ravno je, bilo je nešto. Ima, doduše, i danas lijep pogled. Nije s ove strane starom Bobovcu niko mogao prići. Ako bi neko pokušao da se popne, grad su oružari mogli odbraniti kamenicama. A oružje se čuvalo za ‘’ne daj Bože’’. To ne daj Bože došlo je 1463. godine. Ostale su samo ruševine i priče. Ostala je i država. Ne tako moćna i slavna.

Bobovac, FOTO: Bosnopis
Bobovac, FOTO: Bosnopis

Preko brda je Kraljeva Sutjeska za novi čas historije, ali tamo smo već bili. Vraćamo se u Vareš i na ulazu u grad skrećemo lijevo. Spremni smo, znamo da nas nakon prolaska kroz pećinu Ponikve očekuje prekrasna Zvijezda i selo Oćevije na kraju puta. Zastajemo u ovom habitatu rijetkih vrsta šišmiša. Tunel je prilagođen saobraćaju, svodovi su visoki i mračni. S obje strane tunela upozorenje vozačima da uspore – šišmiši su u letu. Nismo ih vidjeli, ali sigurni smo da im je u ovoj hladovini ugodno. Nastavljamo prema Oćevijama.

Ovo selo čuveno je po svojim majstorima kovačima. U načinu obrade željeza nisu se prilagođavali modernim standardima. Ostali su vjerni vodi i vjekovnim običajima. Zato njihov proizvod toliko vrijedi, zato je njihovo željezo tako tvrdo, a pečat jasan. Težak čekić u njihovim se rukama čini lakši od olovke.Kakva umjetnost! Rukopis vrijedan pažnje i poštovanja. Uz huk vode, buka čekića ovdje je poput najljepše pjesme. Vrijeme je za povratak. Na povratku, novo čudo. Na samom ulasku u grad iz pravca Olova, s obje strane puta redovi starih, bosanskih kuća. Neke su obnovljene i izgledaju veličanstveno. Živo je i toplo.

Oćevije su stare barem kao Vareš od kojeg su udaljene pola sata vožnje uglavnom asfaltnim putem. Vraćamo se, a na prolasku kroz grad skrećemo do jezera Smreka na kopu bivšeg rudnika. Na zelenoj vodi prelamaju se zrake popodnevnog sunca. Rijetki kupači pune plićake dok se u ovaj veliki bazen pitke vode s okolnih brda spuštaju bistri potoci. Danas se ovdje nećemo okupati jer nas čeka poslastica – posjeta vareškim nekropolama stećaka.

Stećci su u selu Budoželje raspoređeni na nekoliko lokacija. Cjelina je proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nalaze se u samom selu kao i na prostoru iznadu mjesnog groblja., FOTO: Bosnopis
Stećci su u selu Budoželje raspoređeni na nekoliko lokacija. Cjelina je proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nalaze se u samom selu kao i na prostoru iznadu mjesnog groblja., FOTO: Bosnopis

Na izlazu iz grada skrećemo lijevo i strmom cestom penjemo se ka Stupnom dolu. Prolazimo kroz selo i kroz upute ljubaznih mještana stižemo do nekropole. Nalazi se uz ruk katoličkog groblja, a u ovo doba godine, potpuno je pokrivena travom. Stećci su uglavnom u formi sanduka bez natpisa. Nekoliko ih je i s ove strane ograde. Fotografišemo ih diveći se ljepotama krajolika. Priča je uvijek ista: naši preci znali su odabrati mjesta za život. Obišli smo mnogo srednjovjekovnih nekropola i sve su uglavnom na prekrasnim mjestima.

Odlazimo za selo Budoželje gdje se stećci raspoređeni na nekoliko lokacija. Počinjemo iz samog sela, a potom stazom iznad mjesnog groblja, stižemo do sljedećeg platoa. Ploča s ispisanim karakteristikama nekropole otkriva da smo na pravom putu. Nastavljamo. S desne strane puta ponovo stećci, ovaj put samo dva. Pa još…

Preporučena ruta na putu od Sarajeva do Vareša (klik za punu rezoluciju)

Sve u nestvarno lijepom pejzažu i na zelenim proplancima. Mogli bismo dane provesti u ovom savršenstvu boja, mirisa i zvukova. Dok mirno posmatramo let pčela i njihove rituale na stranicama košnica, napuštamo vareški kraj pomalo tužni jer je dan prišao kraju. Gradinu u Dabravinama i drvenu džamiju u Karićima posjetit ćemo drugi put. Zauvijek ćemo se s osmijehom sjećati jednog junskog dana u Varešu.

Vareš kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 52 km, Mostar 161 km, Banjaluka 201 km, Bihać 313 km, Zenica 75 km
Površina općine: 390.1 km2
Stanovništvo: (2013): 9.556 (općina), 3.117 (grad)
Rijeke: Stavnja, Ponikva, Selakov potok, Žalja, Mala rijeka, Bukovica
Planine: Zvijezda, Perun, Greben, Ravan planina
Jezera: Smreka

Savjeti

U ovaj srednjobosanski gradić stiže se iz pravca Breze dobrim asfaltnim putem. Makadamskim saobraćajnicama povezan je s Kaknjem i Olovom. Ti putevi idealni su za avanturiste, posebno za planinare i bicikliste. Okruženi su prostranim šumama i prošarani bezbrojnim riječicama. Gradić i okolina obiluju historijskim naslijeđem. Stari grad Bobovac s mauzolejem bosanskih kraljeva je prijestolnica srednjovjekovne bosanske države, a kraj obiluje brojnim nekropolama stećaka kao dokazima o kontinuitetu života ovdje, čak i prije prvih zapisa o Varešu. Preporučujemo ljetnu posjetu gradu zbog nepristupačnosti visokih dijelova općine u sniježnom periodu godine. Kompletan popis znamenitosti do detalja se može istražiti za jedan dan izuzimajući džamiju u daljenom i napuštenom selu Karići do kojeg se stiže isključivo terencem.

Leave a Reply

Close Menu
Close Panel