Trnovo, spisak čuda
Pogled na Rakitnicu i Šabiće, FOTO: Bosnopis

Trnovo, spisak čuda

  • 1.2K
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    1.2K
    Shares

Vrijedilo je na časovima geografije slušati profesore kako biranim riječima opisuju najljepše krajeve ove jedinstvene zemlje. Ti sati u nama su valjda i začeli tu ljubav prema domovini koju nosimo do danas. I kao da ta ljubav opstaje – iz mladalačkog žara prelazeći u najveće poštovanje. Svaki novi pedalj njenih skrivenih ljepota je naša nova priča. Pričamo je, evo, godinama, a kraj nam je sve dalji. Jer, ako su mjestašca poput Trnova uokvirena svim ovim ljepotama, šta nas tek čeka na drugim, do kraja nepoznatim mjestima koja tek trebamo obići.

Pogledajte fotopriču iz Trnova

U Trnovu smo već bili, ovuda smo prolazili spuštajući se u grad s planiniskih izleta. Koliko puta smo, sjećamo se, dobacili do Babinog dola i vratili se nazad? Koliko puta smo ovdje proveli sate misleći da je to najljepše što ova planina može ponuditi.. I nikako da od onog kružnog toka krenemo dalje, prema Šabićima, Umoljanima i Visočici. Odvojili smo jednu augustovsku nedjelju kako bismo konačno ispravili nepravdu i upoznali ostatak vjerovatno najljepšeg bosanskohercegovačkog gorja. Onog koje na jednom mjestu skuplja krakove Visočice, Treskavice i Bjelašnice.

Umoljani

Sara - Rođena u prirodi

Olimpijske ljepotice nad Sarajevom se nadvijaju s njegove južne strane. Vrhovi se čine blizu, kao da bismo ih rukom mogli uhvatiti. Sat ili nešto malo duže traje vožnja od centra glavnog grada do prve crtice na spisku ljepota koje danas želimo obići. Do Umoljana smo prošli kroz Babin do, kroz Šabiće – prateći kanjon Rakitnice. Potom smo se penjali ostavljajući s desne strane strmog puta golemu nekropolu stećaka, a iznad nje i staro tursko groblje. Zaustavit ćemo se u povratku. Prolazimo kroz selo i nakon dva skretanja lijevo, pješice nastavljamo ka Gradini.

To maleno stočarsko naselje za ljetnih mjeseci čuvaju domaćice, sjedeći na nekoj vrsti stolice i s pletivom u rukama. Ispred je improvizovani štand sa šumskim plodovima, mlijekom, ljekovitim biljem, vunenim čarapama i vješto ukrašenim priglavkama. Danas nismo kupci ovdje jer je jedna stara nana na ulazu u Umoljane već ‘’odradila posao’’. Iz Gradine nas staza vodi lijevo, preko proplanka, a potom se spuštamo, ali ne previše. Bliži se kraj ljeta i vode Studenog potoka već su potpuno presušile. Ovako se vidi samo zmijolika forma koja siječe dolinu žureći prema Rakitnici da bi skupa nastavile put ka zelenoj hercegovačkoj ljepotici. Potok je najbolje posjetiti u proljeće. Okružen zelenim savršenstvom, vijuga kroz svoje maleno korito o kojem mještani vijekovima ispredaju priče.

Bjelašnica, FOTO: Bosnopis
Bjelašnica, FOTO: Bosnopis

Istom stazom vraćamo se nazad. Psi čuvaju golemo stado ovaca. Lijepo su raspoloženi sve dok smo dovoljno daleko. S njima u ovim brdima nema šale, znamo to, pa ih zaobilazimo. Povratak strmim traktorskim putem do automobila pa nazad u selo. Panoramom dominira džamija. Malena je i s neobičnom, kamenom munarom. Nikad nigdje nismo vidjeli sličnu. Niko ne zna od kada je ovdje i ko ju je dao izgraditi. Pouzdano se jedino zna da je u ovom obliku na ovom mjestu barem stotinjak godina. I da se u njoj tokom Drugog svjetskog rata čuvala Sarajevska Hagada. Priča o duhu s kojim su živjeli stari stanovnici ove prekrasne zemlje.

Umoljani su u ovo vrijeme selo s najviše stanovnika od svih bjelašničkih sela. Neka su u međuvremenu ispratila ljude zauvijek, dok će neka, izgleda to uskoro uraditi. Od džamije se ka dolini rječice spuštamo na dogovoreni susret sa stećcima. Nekropola je na listi UNESCO-ove kulturne baštine što je čini jednom od najznačajnijih u ovim krajevima. A ostatak našeg današnjeg putovanja pokazat će nam još neke nekropole neopisive ljepote i historijskog značaja.

Na malenom uzvišenju u blizini puta, poredani su u nepravilnim nizovima. Na ovom mjestu ih je pedesetak, a s one strane puta, nakrivljen i pomalo tužan, leži još jedan, osamljeni stećak. U blizini su i ostaci nekakvog objekta, temelji prekriveni zemljom. Cjelina je na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a nekropola se sastoji uglavnom od ploča i sanduka. Neki su ukrašeni, a svi su lijepo pregrmili stoljeća i danas se nalaze u dobrom stanju.

Od nekropole se vraćamo na glavnu bjelašničku cestu, na mjestu gdje je most savladao još uvijek pitomu Rakitnicu. Desno je Visočica, lijevo Šabići. Lijevo ćemo. U Tušilima, desno, svakako prestaje Trnovo i počinje Konjic, a tamo smo već bili. Put nas vodi pored još jedne nekropole stećaka. U Šabićima je, na glavnoj seoskoj raskrsnici. Mi ćemo ponovo lijevo. Do izletišta Javorov do ostalo nam je dvadesetak minuta vožnje. Putokazi dominiraju duž cijelog puta. Maleni uspon i kratko spuštanje. Stigli smo. Oaza zelenila, uređenih staza za šetanje i neodoljivog krajolika – sve u sjeni malenog, vještačkog jezera.

U Javorovom dolu

S platoa na kojem se jezerce nalazi, šumskom stazom grabimo ka pećini Klokotnica. Šuma je ovdje vikendom prepuna ljubitelja prirode. Prilaz je uređen, ali njene dvorane ovaj put nećemo vidjeti. Vraćamo se istim putem pa vozimo dalje ka Babinom dolu. Spuštamo se ka gradu, a zatim skrećemo desno. Pred nama je pravi čas srednjovjekovne bosanske historije.

Prva nekropola koju ćemo posjetiti nalazi se u blizini sela Prečani. S glavnog puta vozimo se manje od kilometra. Pred nama su nizovi nadgrobnih spomenika predaka. Kako su samo mudro birali mjesta za život! Duboke šume okružile su malena sela. Ovdje gdje Bjelašnica lagano prelazi u Treskavicu.

FOTO: Javorov do, zeleno i lijepo

Nekropola je nacionalni spomenik, a čini je blizu dvije stotine lijepo obrađenih spomenika s nekoliko i naučnicima zanimljivih epitafa. Oslikao ih je izvjesni Radič. Jasno nam je da je to ime u srednjovjekovnoj Bosni bilo popularnije od drugih. Vidjeli smo ga na mnogim nekropolama. Nekoliko desetaka metara dalje je staro muslimansko groblje. Nišani su ovdje visoki, bijeli i neobični. Krase ih lovački motivi. Tu, pored mezarja, ostaci su neke manje građevine.

Vraćamo se na glavnu cestu i nastavljamo spuštanje prema Trnovu. Koji kilometar vožnje s lijeve strane smjestila se još jedna nekropola. U literaturi je neprecizno opisana kao lokalitet u blizini Dejčića premda bi tačnije bilo reći je kod Šabanaca. Tako se zove selo najbliže ovoj nekropoli. Maleni prostor okružen je pravoslavnim grobljem s jedne i starim, muslimanskim grobljem s druge strane puta. U daljini se naziru vrhovi planina. Jedno od onih mjesta u čijem bi se miru moglo uživati satima. A nama je ostalo još mnogo slatkog posla. Spuštamo se. Desno su Ledići. I tamo je, daleko preko livade, nekropola stećaka pomiješana s prastarim pravoslavnim nadgrobnim spomenicima. Ima ovakvih kombinacija u Bosni i Hercegovini koliko hoćete. Stećci su ovdje drukčiji. Mahom utonili u zemlju kao da su stariji od onih koje smo ranije vidjeli. Nigdje, doduše, nismo vidjeli crtež tri ljudske glave, a viđali smo svakakve.

Prekrasna okolina Trnova, FOTO: Bosnopis
Prekrasna okolina Trnova, FOTO: Bosnopis

Od Ledića se spuštamo ka Dujmovićima pa dalje prema Godinji i Turovima. Ljubitelji ljute planine i prave netaknute divljine bosanske prirode baš iz Turova kreću prema vrhovima Treskavice i njenim prekrasnim jezerima. Mi ćemo gore drugom prilikom.

Kazani, prekrasna posljedica vjekovnog sukoba

U okolini Godinje nastaje Željeznica. U gornjem toku, rijeka više liči na veći potok koji se strmoglavo spušta ka dolini. Voda je ovdje isklesala jedinstven prirodni fenomen – kazane. Moglo bi se reći da uživamo u prekrasnoj posljedici hiljadugodišnjeg sukoba vode sa stijenama.

Gazimo je bosih nogu. Ledena je. Uši su nam pune muzike koju pravi. Žubor. Huk. Pjesma. Pjevaš Bosno i Hercegovino!

Naše spuštanje ka Trnovu u Godinji je skoro završeno. Ostalo nam je dovoljno vremena da zavirimo u drugi kraj trnovskog kraja. Tamo gdje put preko Grepka vodi ka Podrinju. Baš nasred tog puta ispriječilo se golemo selo Delijaš. A na njegovom vrhu, tamo na putu ka Zabojskoj, na padinama Jahorine, smjestila se golema nekropola. Stotine stećaka s obje strane puta polako nestaju.

Nestalo je i vremena za nastavak ove priče. Sunce završava svoj današnji put. Više ne razaznajemo kako se zove planina iza koje polako nestaje. Biće da je Bjelašnica. I opet ćemo rado gore pa nazad istim putem, ali ne danas. Vrijedilo je augustovski dan provesti u ovoj ljepoti.

Preporučena ruta na putu od Sarajeva do Umoljana (klik za punu rezoluciju)

Trnovo kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 30 km, Kalinovik 30 km, Foča 48 km, Banjaluka 216 km, Trebinje 176 km, Zvornik 167 km
Površina općine: 340,08 km2
Stanovništvo: (2013): 1.502 (općina),
Rijeke: Željeznica, Rakitnica, Crna rijeka, Bijela rijeka
Planine: Bjelašnica, Treskavica, Visočica, Igman, Jahorina
Jezera: Pet jezera Treskavice

Savjeti

Trnovu je moguće prići iz pravca Sarajeva, Hadžića, Konjica, Kalinovika i Goražda. Mjesto je s okolnim gradovima povezano odličnim asfaltnim putevima. Kraj je idealan za razvoj planinskog turizma. Ovdje se nalaze čuvena olimpijska borilišta i staze za šetnju kojima nema kraja. Raj za bicikliste i planinare uz napomenu da je dobar dio opštinske teritorije i dalje zagađen minama. Takvi su krajevi označeni pa je potrebno pratiti ucrtane planinarske markacije. Predjeli prebogati šumom uz obilje izvora nude savršene oaze za izlete s porodicom.

Nešto važno smo propustili u ovom gradu? Pišite nam na [email protected]

Sara - Rođena u prirodi

  • 1.2K
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    1.2K
    Shares

Komentariši