To je Olovo, naše veliko iznenađenje
Pogled na Olovo, FOTO: Bosnopis

To je Olovo, naše veliko iznenađenje

  • 1.1K
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    1.1K
    Shares

Nismo jednom zaželjeli stati dok milimo od Sarajeva ka Tuzli i nazad. Uvijek prolazeći pored njega. Koliko puta ste ovim putem prošli bacivši pogled malo lijevo odozdo ili desno na povratku, odozgo. I uvijek bez razloga odlazili bez ukazane mu prilike, bez značajnog pogleda i odvojene minute. Godine prođoše, stiže vrijeme da se nepravda konačno ispravi. Nedjelja je novembarska, sva od varljivog sunca. Staze su žute, popločane kasnojesenskim lišćem što zuji pod našim nogama. Spremni smo. Druženje s Olovom započinjemo iz Bakića.

Pogledajte fotopriču iz Olova

Koji kilometar prije gradića, skrenusmo lijevo. Stotinjak metara asfalta i još triput toliko dobrog šumskog puta. Velika bara poput omanjeg jezera s naše lijeve strane i prvi putokaz. Idemo desno. Penjemo se do ostataka Crkve svetog Roka. Ni internet hroničari nisu prepoznali njen značaj. Ne postoje pretpostavke o periodu kad je izgrađena, ne zna se ni kad je porušena, ko se i kako ovdje molio bogu. Trag historičarima nude nizovi stećaka kojima su metarski temelji sa svih strana okruženi. Dva su žrtvovana za oltar. Neko je bio maštovit.

Crkva i groblje kojim je okružena. Ima smisla. Stari su barem pet stoljeća. Stariji su od Olova. Stariji su od štampane riječi i dolaska osvajača. Dokaz o smrti starog bosanskog čovjeka. Onog o kojem danas ne pričamo i kojeg uskoro neće biti ni u udžbenicima. Dok nam dječije bilježnice obiluju poljima bibera i Amerigovim putovanjima, mjesta za ovakve bisere nema. Neka ovaj zapis bude znak za uzbunu i novu početak, s mnogo više brige, ljubavi i poštovanja za povijest vlastite zemlje.

Sara - Rođena u prirodi

Ovdje počiva Matija Divković, otac bosanske književnosti.

Vješto ukrašene stećke napuštamo jer nas s druge strane brda čeka novo čudo – golemi obelisk ili veliki nišan kako ga u ovom kraju zovu. Četiri metra tvrdog kamena, oslikanog i narodnim pričama zapečačenog. Bakićani znaju da je kralj Tvrtko nekoć u ovim šumama zamalo izginuo loveći divlje svinje i da je, oporavljen od teškog ranjavanja, baš na ovom mjestu dao izgraditi velelepni obelisk. Stoljećima je ovdje. S kišom i snijegom. Uz vjetar i šumokradice. Pokušali su ga prenijeti. Nije se dao. Pokušali su ga kopirati. Nisu uspjeli. Ovaj obelisk jedan je od najznačajnijih srednjovjekovnih spomenika znamenite bosanske države. Visoko u njenoj ličnoj karti, odmah ispod datuma. Neka bude vječno.

Napuštamo ga nakon fotografisanja i smiješnog prizora naših malih visina s ovom gigantskom, savršenim linijama ukrašenom, komadinom kamena. U Bakićima je još čuda.. Po avlijama i hendecima su stećci. Odlazimo, čeka nas grad. Nismo nikad ni pokušali da ga upoznamo. Danas ćemo ispraviti tu nepravdu. Zastajemo na vidikovcu. Ispod je crkva. Poslije ćemo ustanoviti koliko je značajna.

Penjemo se do ostataka Crkve svetog Roka. Ni internet hroničari nisu prepoznali njen značaj. Ne postoje pretpostavke o periodu kad je izgrađena, ne zna se ni kad je porušena, ko se i kako ovdje molio bogu. Trag historičarima nude nizovi stećaka kojima su metarski temelji sa svih strana okruženi. Dva su žrtvovana za oltar. Neko je bio maštovit, FOTO: Bosnopis
Penjemo se do ostataka Crkve svetog Roka. Ni internet hroničari nisu prepoznali njen značaj, FOTO: Bosnopis

Spuštamo joj se. Može se reći da je velika i veličanstvena. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Od kamena u brdu. Na platou s kojeg s Olovo najbolje vidi. Ovdje počiva Matija Divković, otac bosanske književnosti. Ovdje se svake godine okupljaju hiljade štujući Gospu olovsku. Mi ćemo danas pred zaključanim crkvenim vratima odšutjeti u izraz poštovanja. Obilazimo ovu ljepoticu. Karlo Paržik, nije šala. Crni kamen, simbolika. Ne trebate biti katolik da biste osjetili svu posebnost ovog mjesta.

U olovskoj mahali, koji korak ispod crkve, ispružila se bijela munara stare olovske džamije. Pored nje tekija. Nakšibendijska je i podsjeća na vukeljićku. Tamo smo već bili. Strmi put vodi u grad. U dolini su tri rijeke. Dvije vidimo. Stupčanica nam je s lijeve, a Bioštica s desne strane. Ovdje nastaje Krivaja, rijeka bez izvora, kao Drina. Dalje u dubokom kanjonu okruženom selima, naginje ka Zavidovićima i ulijeva se u Bosnu.

Ovo malo vremena za šetnju gradom koristimo za obilazak nove olovske džamije. Nekome se valjda u neka doba dodijalo penjati na brdo na molitvu ili je vjernika jednostavno bilo previše. Na brdu s naše desne strane je stara Crkva posvećena srpskim prosvjetiteljima i učiteljima. Ovdje je od 1937. godine. Penjemo se prema njoj, obilazimo je, fotografišemo. Pa se vraćamo u grad. Tri bogomolje u jednom koraku. Sve lijepe same, još ljepše zajedno.

Na brdu s naše desne strane je Crkva posvećena srpskim prosvjetiteljima i učiteljima. Penjemo se prema njoj, obilazimo je, fotografišemo i vraćamo se, FOTO: Bosnopis
Na brdu s naše desne strane je Crkva posvećena srpskim prosvjetiteljima i učiteljima. Penjemo se prema njoj, obilazimo je, fotografišemo i vraćamo se, FOTO: Bosnopis

Široke i čiste ulice danas su prazne. Nedjelja je i jasno nam je prekrasni jesenski dan Olovljani radije provode na Zelenom viru ili nekom drugom izletištu. Šetamo. Prate nas duboki znatiželjni pogledi rijetkih prolaznika. Preko puta čuvene olovske banje je golema kamena kugla. Ima ih u ovom kraju i niko ne umiju objasniti otkad su, kako i zašto ovdje. Iznad ulice, na samom ulazu u grad, protegao se natpis – Dobrodošli u grad budućnosti. Lijepo je to. Olovo je malen grad. Brzo smo ga obišli i žurimo dalje. Pred nama je dolina Krivaje.

Stećci su simbol olovskog kraja

Opasnim putem pobjeđujemo krivine i tunele, a potom skrećemo lijevo. Idemo prema selu Boganovići. Ovdje je jedna od najvećih nekropola olovskog kraja. Zovu je Navitak i pod zaštitom je države. Na brežuljku je, usred sela. Obilazimo je u punom krugu. Stećci su i po avlijama okolnih kuća. Dva su zaglavila pred štalom. Neki su se odvojili i strše iznad kamenog seoskog puta. Obrasli u travu, pamte i bolja vremena.

Stećci su jedan od simbola olovskog kraja. Do kraja našeg malog putovanja srest ćemo ih još, ali dotad nam je ostalo da posjetimo još jedno olovsko čudo. Drvena džamija u Solunu stotinama je godina izgurala bez napada na autentičnost. Danas je oronulih zidova i pod ključem. Ali i dalje jedinstvena, veličanstvena. Šta je to tako lijepo u ovim starim drvenim džamijama? Podsjeća nas na onu u Tuholju kod Kladnja. Mještani nam kažu da se više ne koristi, a i šuma samo što je nije savladala. Čeka bolja vremena.

Na putu smo prema Sarajeva, pratimo putokaze i skrećemo desno. Dvadesetak minuta vožnje do sela i još desetak pješice do nekropole. Obrasli u paprat, stari kameni ljepotani u nepravilnim su nizovima. Ima ih blizu stotinu. Uglavnom sljemenjaci na postoljima, ukrašeni rozetama, križevima i spiralama, FOTO: Bosnopis
Nekropola Mramor u Musićima. Stećci su obrasli u paprat, stari kameni ljepotani u nepravilnim su nizovima. Ima ih blizu stotinu. Uglavnom sljemenjaci na postoljima, ukrašeni rozetama, križevima i spiralama, FOTO: Bosnopis

Nije ovo jedina drvena džamija u okolini Olova. Ima još jedna, u selu Miljevići. Ali do nje ćemo nekom drugom prilikom kao i do čuvenog rimskog mosta duboko u šumama iznad Klinčića. Htjeli smo, doduše, sve to danas, ali za novembarskih dana, mrak se spušta rano i brzo. Samo što nije. Ostalo nam je vremena da odemo do nekropole Mramor u Musićima, jedinog olovskog srednjovjekovnog groblja s liste Svjetske baštine UNESCO-a.

Na putu smo prema Sarajeva, pratimo putokaze i skrećemo desno. Dvadesetak minuta vožnje do sela i još desetak pješice do nekropole. Obrasli u paprat, stari kameni ljepotani u nepravilnim su nizovima. Ima ih blizu stotinu. Uglavnom sljemenjaci na postoljima, ukrašeni rozetama, križevima i spiralama. Okruženi zelenim livadama. Na vrhu brda na koje više niko ne dolazi. Svjedoci nevremena i prognozeri boljeg sutra. U Olovu, gradu budućnosti.

Preporučena ruta na putu od Sarajeva do Olova (klik za punu rezoluciju)

Olovo kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 58 km, Tuzla 67 km, Zenica 100 km, Mostar 165 km, Brčko 129 km
Površina općine: 407.8 km2
Stanovništvo: (2013): 10.578 (općina), 2.586 (grad)
Rijeke: Stupčanica, Bioštica, Krivaja, Ponijerka, Bjelava
Planine: Zvijezda, Stoborja

Savjeti

Olovu možete prići sa svih strana: najpraktičnije sa sarajevske i tuzlanske. Kraj obiluje historijski značajnim lokacijama, brojne su nekropole stećaka razbacane po njegovim proplancima, a uživat ćete i u netaknutoj prirodi dubokih olovskih šuma. Grad je poznat po izvorima ljekovite termalne vode, potocima broja nema, a ovdje je ušće Bioštice i Stupčanice koje prema Zavidovićima nastavljaju pod jednim imenom – Krivaja, sve do ušća u Bosnu. Područje je idealno za planinarenje, a i ljubitelji brdskog biciklizma će doći na svoje. O potencijalu vjerskog turizma ovdje je izlišno govoriti.

Sara - Rođena u prirodi

  • 1.1K
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    1.1K
    Shares

Komentariši