Sokolac, otkrili smo ga
Sokolac, FOTO: Bosnopis

Sokolac, otkrili smo ga

Za Sarajlije je Sokolac oduvijek bio samo stanica na putu ka istočnoj Bosni – lijep kraj kojim prolazimo i gdje se rijetko zadržavamo. Greškom. Jedno skretanje lijevo na putu za Rogaticu pa onda jedno skretanje desno u sam grad. Dok se vijugavi put gubi u pravcu žute ploče na kojoj piše Han Pijesak i broj kilometara koji sam evo već uspio zaboraviti.

Pogledajte fotopriču iz Sokoca

Grad je ispresijecan pravilnim ulicama popunjenim parkiranim automobilima. Nekoliko ljetnih bašti usred marta. Proljeće je stiglo i u Sokolac – vječitog prvaka države u jutarnjim minusima.

Kako i ne bi bio hladan kad ga sa svih strana čuvaju bijeli vrhovi hladnih planina. Vjetrovi s Romanije katkad i usred ljeta tjeraju na konsultacije s vatrom, jaknama i duplim jorganom. Padaju teorije vječito pitomoj bosanskoj planini. Ne kaže se džaba da – ko na Sokocu zazimi, za Alpe je…

Momir, iznenadni vodič

Ne znam, nastavak sam zaboravio. Znaju Sokočani bolje nego iko. Zato se uvijek, gdje god odu, vraćaju tim šumama i toj hladnoći. Ima nešto u toj pjesmi zavičaja. Nigdje polja ne mirišu ljepše nego u zavičaju. I nigdje nije tako lijepo sanjati kao tamo gdje je čovjek povukao prvi korak i zauvijek se obilježio u knjižurine ovozemaljske.

Zna to naš domaćin bolje nego iko. Momir Zeković – Zeka živio je u Sarajevu. Danas živi u Sokocu, a kako nam priča, najradije je u Bjelosavljevićima – selu svojih djedova. Na prostranom platou iznad sela, nalazi se nekropola stećaka. A nasred platoa ostaci stare crkve. Nekoliko koraka dalje, kod groblja, gradi se nova crkva. Zeka kaže da bi gradnja crkve na negdašnjim temeljima, zbog lošeg prilaza bila loša za čitavu nekropolu.

Preporučena ruta na putu od Sarajeva do Sokoca (klik za punu rezoluciju)

‘’Ovdje provodim dane, nigdje mi nije ljepše’’, priča nam pokazujući rukom redove kamenih spavača.

Jedni su duboko uronili u zemlju, a drugi stoje uspravno. Većina ih je bez natpisa, a Momir kaže da su ih vlasti, poslije ‘’onog rata’’, rezali i ugrađivali u temelje građevina.

‘’Dok je mene živog, stećci se odavde neće pomjerati’’, poručuje svim potencijalnim rušiteljima ove vjekovne ljepote.

Put nas zove. Idemo u Knežinu. Tamo nas, pred džamijom, čeka efendija Sead Drinjak. S osmijehom nam pokazuje unutrašnjost Selimije, a potom predlaže da posjetimo nekoliko zanimljivih lokaliteta koji okružuju ove selo. Pratimo ga. Pokazuje nam potpuno uronule stećke u blizini zaseoka Kruševci. Oblikom su identični onima koje smo opisali u Bjelosavljevićima. Ovdje ih je manje i slabije su očuvani.

Blizu je ogromni nišan. Efendija Drinjak objašnjava da je, s dijelom ispod zemlje, ovaj nadgrobni spomenik visok cijelih sedam metara. Nikad nigdje ništa slično nismo vidjeli. Naš sagovornik ne zna otkad ovo čudo stoji ovdje. Nijedan zapis, rukopis. Nijedna rečenica i nijedna knjiga. Samo se zna da je stariji od svakog ovdašnjeg sela i da niko nije zapamtio ni onog što je gradio, a ni onog u čiju je čast ovaj nišan ovdje postavljen.

‘’Bila je priča da se na ovom mjestu nalazi grobnica s nekoliko hiljada ljudi iz nekog rata, ali nijedan hroničar nije zabilježio ko su bili ti ljudi i za koga su stradali. Znamo samo da su bili muslimani’’, pripovijeda efendija.

Povratak iz Knežine

Vraćamo se u Knežinu i tražimo pećinu iz koje izvire Bioštica. Tu je, ali po preporuci, taj dio posjete sokolačkom kraju, opisat ćemo vam za ljetnih mjeseci kada je ovdje najljepše. Put nas vodi nazad u grad. Još koju sedmicu pa će i gradski park zazelenjeti u najljepšim bojama koje ovdašnja priroda umije iskombinovati. Kažu da su posebno lijepa sokolačka proljeća i jedva čekamo da ih udahnemo kad maj zamiriše.

Na kraju ulice koja grad siječe na dva jednaka dijela, put desno vodi do Hrama Svetog proroka Ilije. Otvorena je, ulazimo i bilježimo nekoliko prekrasnih detalja jednistvenog enterijera. Ikone su, tvrde internet historičari, djelo Romana Petrovića. Jedna galerija u Sarajevu i danas nosi njegovo ime. Znameniti su i ostali hramovi ovog kraja. Idealno za ljubitelje sakralne arhitekture, posebno pravoslavne.

Iz crkve se vraćamo u grad. Vikend je, šetači se sudaraju na punim ulicama. Obilazimo Sokolac. Malen je. Kao bezbroj nepravedno zaboravljenih gradića u Bosni i Hercegovini. Dišemo duboko svježi romanijski zrak i spuštamo se u Sarajevo. Noć je. Iza ostaju rijetka svjetla pustog Glasinca.

Sokolac kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Republika Srpska
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 44 km, Banjaluka 235 km
Površina općine: 693.45 km2
Stanovništvo: (2013): 12.607 (općina), 5.919 (grad)
Rijeke: Bioštica, Kaljina, Kruševica, Dobrača
Planine: Romanija, Bogovićka planina, Gradina, Crni vrh, Kratelj

Savjeti

Uobičajeno je Sokocu pristupiti iz pravca Sarajeva od kojeg je udaljeno nešto više od sat vožnje. Na putu ka prekrasnim glasinačkim prostranstvima, dobro je posjetiti pećinu Orlovača koja se nalazi na području općine Pale, ali je blizu glavne saobraćajnice.Jedan dan bit će vam dovoljan da obiđete ono što smo obišli i mi. Sokocu je moguće prići i sa strane Han Pijeska kao i iz pravca Rogatice. Općina obiluje netaknutim planinama i vrlo dobro je saobraćajno povezana. Idealna za duge šetnje u prirodi kao i ljubitelje biciklističkih avantura.

This Post Has One Comment

  1. Sokocu se može doći i iz Olova preko Knežine.

Leave a Reply

Close Menu
Close Panel