Prvi put u Čajniču
Čajničke ulice, FOTO: Bosnopis

Prvi put u Čajniču

U Čajniču nikad nismo bili. O Čajniču nam nikad niko nije ispričao nikakvu priču i o ovom kraju ništa nismo znali. Priča slična stotinama drugih – kao da nam je uvijek drugo i tuđe slađe od našeg, kao da u svojoj zemlji nemamo dovoljno ljepota pa ih vazda moramo tražiti negdje drugo.

Pogledajte fotopriču iz Čajniča

Odlučili smo ga posjetiti. Dva sata vožnje od Sarajeva, prolazak pored Sokoca, kroz Rogaticu i Goražde pa još dvadesetak kilometara u pravcu državne granice s Crnom Gorom. Stigli smo u kasno prijepodne i započeli druženje s ovim zanimljivim gradićem.

Naše društvo danas je bilo bogato i raznovrsno. S osmijehom nas je dočekao Slaviša Stojanović. Turistički vodič nije, ali bi to mogao biti ako jednog dana zaželi da ne radi o glavama drugih ljudi. Siniša je, naime, frizer.

Sara - Rođena u prirodi

”Preporučujem vam da prošetate stazom zdravlja”, govori nam pokazujući rukom gustu šumu iznad kuće u kojoj živi.

Dvije su ulice, jednom dolazite, a drugom se vraćate

Priča kako su u vremenu pandemije u ionako opustjelom gradu, ulice bile prazne.

”Od sutra će sve biti drukčije”, najavljuje, sretan, novi korak u oporavku gradova od neželjenog gosta. I Slaviša će sutra na posao.

Djevojačka džamija i Crkva sv. Benedikta, FOTO: Bosnopis
Djevojačka džamija i Crkva sv. Benedikta, FOTO: Bosnopis

Krstarimo gradskim ulicama. Čaršija je jednostavne organizacije. Dvije su ulice, jednom dolazite, a drugom se vraćate. Obje su okružene dućanima i praznim poslovnim prostorima. Života je ovdje nekad bilo više nego sada. Tako je u malim bosanskohercegovačkim gradovima.

Prolazimo pored stare katoličke crkve. Žutih zidova i jednostavne konstrukcije, ova stogodišnjakinja preživjela je tri rata. Korištena je nekoć i kao skladište, a danas ponovo prihvata vjernike. Izgrađena je po projektu Karla Paržika. Pitamo se, kako bi Bosna i Hercegovina sa svojim ljepotama izgledala da se u neka doba ovdje nije pojavio ovaj čuveni Čeh.

Tri bogomolje u stotinu metara

S ulice koja vodi do crkve, vidi se i minaret Mir Muhamedove džamije. Uživamo u ovom jedinstvenom pogledu na toranj crkve i munaru. A nekoliko desetina metara dalje, ka nebu se vinuo i toranj čuvenog čajničkog pravoslavnog hrama. Tri bogomolje u stotinu metara. Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu!

Do džamije vodi strmi sokačić. S obje strane su gusti redovi kuća. Metalna kapija je odškrinuta. Provlačimo se. Vjernici iz čajničkih sela i zaseoka tradicionalno se ovdje okupljaju u ramazanske noći. Džamiju mještani zovu Djevojačkom mada nismo uspjeli saznati zbog čega. Na ovom je mjestu od početka 17. stoljeća i uz Sinan begovu džamiju u čaršiji, važan je dio historije ovog kraja, baš kao i Manastir Uspenja Presvete Bogorodice Čajničke.

Ikona presvete Bogorodice, FOTO: Bosnopis
Ikona presvete Bogorodice, FOTO: Bosnopis

Domaćini su ljubazni. Pokazuju nam crkvene prostorije i pričaju da manastir ne okuplja samo pravoslavne – ovdje dolaze katolici i muslimani. Sretni su što nas vide, kažu.

Čuvena ikona presvete Bogorodice

”Stara crkva je tu, u blizini, a ova u kojoj se nalazimo izgrađena je 1863. godine. Njen značaj seže daleko izvan čajničkog kraja. Čuvena je po bogatoj zbirci ikona, rukopisnih i štampanih knjiga”, pričaju nam ponosno pokazujući znamentu ikonu presvete Bogorodice.

Želja nam je da vidimo i Čajničko jevanđelje, ali domaćini su nas razočarali – za takvu vrstu posjete ipak je potrebno odobrenje Mitropolije. Nema veze, razlog više za novu posjetu ovom ljupkom gradiću.

Iz Čajniče krećemo nazad. Put nas uskoro vodi prema Međurječju. Tamo nas čeka efendija Avdo Šišić. Pokazuje nam ovo maleno, kameno čudo – Maldovan pašinu džamiju. Okružena je malenim dvorištem, a izgrađena u blizini ušća dvije planinske rječice po kojem nazvaše cijelo mjesto.

Džamija u Međurječju, FOTO: Bosnopis
Džamija u Međurječju, FOTO: Bosnopis

”Džamija je na ovoj lokaciji od sredine 18. stoljeća. Rušena i paljena, preživjela je ratove i danas, lijepa i u novom ruhu ponovo će zagrliti svoje vjernike”, priča nam ef. Šišić koji će s nama provesti ostatak naše čajničke avanture.

Efendija je rođen u Brezi, školovao se u Sarajevu, danas živi u Goraždu, a službuje u Čajniču. S ovim krajem se zavolio, ovdje mu je lijepo. Već je dobro upoznao mahale, sela i zaseoke čajničke.

Usamljeni stećak

Vodi nas od usamljenog stećka u zaseoku Haljkovići, koju stotinu metara od međuriječke džamije. Spomenik se nalazi dvadesetak metara iznad puta prema selu Batovo. Jedan je, oko njega ne vidimo ništa slično. Nikakav opis u knjigama historije, ni slova u tekstovima internet hroničara – niko ništa o ovom stećku nikad nije napisao. Dosad.

Sanduk je impresivnih dimenzija, ali bez ukrasa. U dobrom je stanju premda obrastao u vegetaciju. Napuštamo ga u potrazi za drugim stećcima. Pridružuje nam se još jedan domaćin. Muhamed Herak.

Avdo ef. Šišić, FOTO: Bosnopis
Avdo ef. Šišić, FOTO: Bosnopis

Vodi nas do Vihnića, a onda pješice još koju stotinu metara do nekropole. Pedesetak stećaka uz stazu kojom više niko ne prolazi. Utonili u zemlju i zaboravljeni. Neki su s natpisima, većina je bez ukrasa. S ovog mjesta koje mještani zovu Stijena, pogled puca na dolinu rijeke Batovke. Blizu je pećina Viogor, a malo dalje, stari grad Samobor. Sjedimo i šutimo. Šumom se širi jak miris medvjeđeg luka. Muhamed čupa listove.

”Dobar je za lukmire”, pojašnjava.

Tvrdim makadamskim putem spuštamo se iz Vihnića prema Batovu. Ostalo nam je dovoljno vremena da vidimo jezerce porodice Dizdarević. Imena nema, pa smo ga odlučili nazvati tako.

Ovi vrijedni ljudi napravili su sebi jezero. Za ribolov i trenutke razonode. Malenu vodenu površinu okružuju stara stabla vrbi i ostalog zelenila. Zeleno zelenilo zeleni se u zelenom čajničkom kraju.

Preporučena ruta na putu od Sarajeva do Čajniča (klik za punu rezoluciju)

Zapravo smo cijeli dan okruženi različitim nijansama zelene boje. Brojimo minute, nešto računamo i nigdje nam se ne ide. Mogli bismo ostati zauvijek. Dugo ćemo se sjećati nedjelje provedene u Čajniču.

Čajniče kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Republika Srpska
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 118 km, Goražde 21 km, Zvornik 166 km, Trebinje 184 km, Banjaluka 294 km, Livno 282 km
Površina općine: 274 km2
Stanovništvo: (2013): 5.449 (općina), 2.401 (grad)
Rijeke: Janjina, Batovka, Mrkva
Planine: Kovač, Čivči brdo, Cicelj,

Savjeti

U Čajniče se stiže iz pravca Goražda, vijugavim, ali dobrim asfaltnim putem. Sam gradić smješten je na putu koji Bosnu i Hercegovinu povezuje s Crnom Gorom. Okružen je kilometrima dugim, gustim i netaknutim šumama. Kraj je idealan za odmor u potpunoj izolaciji. Višesatne šetnje, vožnja biciklom i upoznavanje okolnih planinskih vrhova s kojih teku kristalno čisti potoci i malene rijeke. Kraj obiluje najljepšim primjerima sakralne arhitekture, a čuven je po bogatom muzeju Manastira Uspenja Presvete Bogorodice Čajničke.

Sara - Rođena u prirodi

This Post Has One Comment

  1. Samir Ćerimi

    Pozdrav Svima Grad Čajniče je Odlican Turistici kako ja Pamtim od 1976do 1992God Hotele 2Proleterska onda Orijent Cicelj sada Njega nema Propao Skroz Kino Vrelo Hladna Voda i Ostalo tako Dalje …..Vozdrav Jara

Komentariši