Za Kreševo vas neće pripremiti nikakva priča
Kreševska ulica, FOTO: Bosnopis

Za Kreševo vas neće pripremiti nikakva priča

Postoje u Bosni i Hercegovini gradovi kroz koje ne možete proći. U takve krajeve, morate se zaputiti s nekakvim razlogom. Tamo vas ne čeka niko, nikakvo štivo neće vas pripremiti za ono što ćete vidjeti i čuti. Nikakva pjesma, film ili svjedočanstvo. Ništa vas neće pripremiti za ono što ćete u tim skrivenim mjestima doživjeti.

Pogledajte fotopriču iz Kreševa

U takve krajeve morate doći, a po nekakvu pravilu i bez objašenjenja, uvijek im se vratite čim shvatite da ste propustili vidjeti sve što ste trebali. Nekad su za novi susret potrebne godine čekanja, a nekad, kao u našem slučaju, svoju novu omiljenu bosansku tajnu, moći ćemo zagrliti čim je poželimo.

Prije mnogo stoljeća, ovuda su šetali bosanski kraljevi.

Jer, Kreševo je od Sarajeva na jedva pola sata vožnje i niko još nije izmislio nijedan razlog da se u ovaj gradić ne zaputite prvom prilikom. Kao iz neke nedovršene priče, gradić moćne prošlosti. Uostalom, bezbroj ih je takvih u ovoj našoj lijepoj zemlji koja kao da se trudi da nas izbaci, protjera i otjera. A mi prkosni ostajemo jer je volimo i druge nemamo.

S autoputa ne biramo nijednu stranu već idemo pravo, tako pokazuje strelica na žutoj ploči. Uspon pa pad. Isfrezana prostranstva pored puta znak su da se ovdje i dalje živi. Koji kilometar dalje – grad. Malen je, sa svih strana brdima stisnut i riječicom presječen, neprocjenjivi historijski fragment.

Kreševo je od Sarajeva udaljeno manje od pola sata vožnje,
(klik na sliku za punu rezoluciju)

Prije mnogo stoljeća, ovuda su šetali bosanski kraljevi. Ovdje su, sebi za gušt, sagradili ljetnikovac, na mjestu najljepšem u cijelom kraljevstvu. Nisu birali mora iako su mogli, nisu ih privlačile varošice iako je i tamo bilo lijepo. Htjeli su ovdje, a jasno nam je i zbog čega. S uzvišenja na čijem je trbuhu docnije izgrađen znameniti kreševski samostan, puca pogled na prostranstvo sve do Kiseljaka i Sarajeva. Niko ovdje nije mogao doći, a da ne bude viđen.

Prođoše vijekovi, dođoše nova vremena, izmijeniše se svjetovi. Oni koji nam kraljeve pobiše i protjeraše, proglasiše se prijateljima. Srušiše nam kule i gradove, a kraljicu s Kozovgrada, najuriše sve do Rima gdje u dubokog starosti osta sama oplakujući turobnu sudbinu i maštajući o povratku kući koje više nije bilo.

Na brdu iznad samostana ostali su samo temelji i poneki zid. A brdo, kao da je uvijek moralo biti tako važno, danas nosi veličanstveni franjevački samostan. Crven s duguljastim zvonikom, čuva grad i kontroliše prostor. Hladan novembarski vjetar crveni nam lica. Svježa su bosanska brda u ovo doba godine mada snijega još uvijek nema.

U samostanu nema zime. Fra Ivica nas dočekuje s osmijehom. ruke su mu zauzete. Sprema ogrijev. Ništa se ne prepušta slučaju. Bosanski franjevci nisu samo obrazovani i zanimljivi ljudi koji dane provode ljubeći Boga i čitajući ozbiljne knjige. Oni rade sve što je zajednici potrebno za opstanak. Njihova misija je plemenita. Oni su pravi čuvari povijesti.

Turci podigoše Rimski most usred Bosne

Prolazimo kroz muzejski prostor. Malen je i lijep. Krase ga brojni predmeti i knjige. Sve na svom mjestu i u svom stoljeću. Fra Ivica je proceduru prošao stotinu puta. Pretpostavljam da ga naša pitanja ne uzbuđuju, ali ih nemilice postavljamo. Želimo znati sve: ko je pisao ove knjige, šta u njima piše, ko je koristio predmete koji su poredani po policama i zbog čega je tako važan lik fra Grge Martića. Samostan je ponosni čuvar i jedne inkunabule – knjige štampane prije razvoja štampanja kakvog danas poznajemo.

Put pored samostana vodi do sela Vranci. Koji kilometar u brdu, ovo selo kao iz nekog crno-bijelog filma. Stare kuće i prekrasan most kojeg ovdje zovu – rimski. Slavno ime duguje načinu gradnje, a ne vremenu nastanka. Kako kažu historičari, nastao je dok su ovim krajevima Osmanlije odlučivale šta može, a šta ne. Mogao je most, ovaj ljepotan. Sreća da je tako.

Visoko u planini, tamo negdje s druge strane brda, nalazi se čuvena Voda svetog Jakova Markijskog u Deževicama. Opasana je redovima drvenih klupa pa dok ovdje sjedite i slušate priče o povijesti ovog kraja, plovite historijom i stižete do nekog čuvenog atinskog amfiteatra. Zaista se ovdje osjećate posebno, čak i ako niste ubijeđeni u svete moći vode koja tijelo liječi od svih kancera ovog svijeta. Pećina je duboka i vlažna, a premda geografski uvijek u Kreševu, lako joj pristupiti i iz obližnje Fojnice gdje je putevi vežu s Dusinom, Bakovićima, Gojevićima i Otigošćem.

Vraćamo se u grad. Tumaranje po ovim brdima odmara i u blatnjavu jesen. Katkad zamišljeni, pogubimo ionako otupjeli osjećaj za vrijeme pa se požurujemo u želji da vidimo i zabilježimo još nešto. Vraćamo se u grad, pustim ulicama uživajući u logici savršeno nanizanih kućica uz glavnu džadu. Glavni gradski trg čuva fra Grga. Danas kao i prije dvije stotine godina.

I na kraju – džamija. Otvorena kapija, lijepi drveni trijem i visoka munara koja, kao i da ovdje, dotiče samo nebo. Kamena je, a unutrašnjost nam ovaj put ostaje nepoznata. Razlog više da ponovo dođemo. Sljedeći put nam Oberska pećina neće promaći, a zbog mosta u Vrancima, ovdje se isplati doći barem jednom mjesečno. Tako će i biti. Tako je to uvijek s mjestima kroz koja ne možete proći već im morate mahsuz doći. Ima ih u Bosni nekoliko.

Kreševo kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo (21 km, Mostar 110 km, )
Površina općine: 4149 km2
Stanovništvo: (2013): 5 273 (općina), 1 078 (grad)
Rijeke: Kreševčica, Dragušnica, Crna Rijeka, Lepenica
Planine: Čubren, Berberuša, Volujak, Lopata, Trebac, Inač, Meoršje, Bitovnja

Komentariši

Close Menu
Close Panel