Nezaboravna subota u Goraždu
Goraždanske ulice, FOTO: Bosnopis

Nezaboravna subota u Goraždu

Providno zeleno zelenilo rijeke Drine. Vijugava ljepota siječe grad na dva dijela. Oni se na mostovima grle i ponovo vraćaju na svoje strane. U plićacima se oštri kamenje. Neke ćuprije tek trebaju dočekati svoje mimare i sinane. U dubokoj vodi, ribetine su lijene da plivaju.. Od Goražda je ovdje jedino starija njihova borba s ribarima. Traje i danas, s nikad oštrijim udicama i gipkijim štapovima.

Pogledajte fotopriču iz Goražda

Niko ne zna kako je i kada Goražde nastalo. Internet historičari reći će da je ovdje oduvijek bilo života. Nije im teško vjerovati. Kraj tako bogat vodom i svakojakim čudima, nije se mogao sakriti svojim vjekovnim šumama. Bila je to ljepota koja je morala biti otkrivena baš u vrijeme kada su dubrovački trgovci tražili puteve za dubinu kontinenta.

Redovi kuća i džamija svjedoče o njegovoj važnosti za petstogodišnjeg turskog stolovanja. Priča se da su osvajači baš ovdje pregazili Drinu i napravili prvu džamiju, a onda pod oružjem nastavili put ka Bobovcu, Jajcu i Ključu. Uski sokaci i graditeljske navike ostale su do danas: u međuvremenu je Goražde poraslo, postalo grad i značajan privredni centar.

Prilazak s Rorova

Prilazimo mu s najstrmije strane, od Prače. Zmijoliki put okružuje ustajali snijeg. Ovdje ga bude do kasnog proljeća. Tih trideset kilometara ukrast će vam barem sat vožnje. Isplati se. Rijetke su kuće u ovim šumskim prostranstvima.

Nekad ih je bilo više – svjedoče zidine poredane uz put. Pustoš na moment mijenja raskoš vikendica oko lovnog centra Bijele vode. Ne znam koliko je iznad mora, ali je visoko – ledeni zrak steže pluća, ali ima i jedna dobra vijest. Sada se samo spuštamo i grad nišanimo objektivima fotoaparata.

Nenajavljen, pred nama se pojavljuje ešalon skladno poredanih cijevi okrenutih na istu stranu. Ovo mjesto najpoznarije je goraždansko izletište i zove se Rorovi. Ne znam da li u Bosni i Hercegovini postoji ljepši park, ali ja u ljepšem nisam bio. Snijeg je ostao na brdu, a staze za šetnju prekriva trulo lišće. Šumarkom odjekuju pjesme ptica, a na vrhu uzvišenja, ljuljačke i novi red drvenih klupa za sjedenje. Ne znam da li je to ikad iko rekao, ali možda je ovo zgodna prilika: ako se niste popeli na Rorove, u Goraždu kao da niste ni bili.

Most ispod mosta

Spustili smo u grad i skrećemo desno. S one strane rijeke je velika, Kajserija džamija. Prilazimo joj s boka, od pješačkog mosta. Dvije munare kao da se dodiruju na svom putu ka nebu. Namaz je, ne ulazimo. Ispred je širok, skladno popločan i uređen kompleks uz samu obalu i duguljastu šetnicu koja vodi do mosta ispod mosta.

Ovaj simobol opsade Goražde preživljava mir. Nedavno obnovoljen idalje upotrebljiv. Goraždani će se našaliti da samo oni mogu i smiju prelaziti bez straha ovim mostom koji je obale spajao tih ratnih godina. S obje strane, na ulazima su postavljeni lanci kao neka vrsta upozorenja da prelazite na vlastitu odgovornost. Cijelom dužinom mosta pod mostom poredane su ratne fotografije grada. Goraždani na biciklima, s kanisterima vode, u zaklonima i podrumima. Oivičen je nestabilnim žicama – relikt ratne arhitekture koji morate posjetiti.

Preporučena ruta kretanja od Sarajeva (klik za punu rezoluciju)

Na drugoj strani Drine još jedna bogomolja – džamija Sinan paše Sijerčića. Pred džamijom je Muhamed – jasno nam je što je sve čisto i na svom mjestu. Objekat je, veli, porušen u ratu, nakon njega je obnovljen, a danas ljepši nego ikad. Golemo mezarje okružuje džamiju s tankom i duguljastom munarom. U njemu je spomenik jednom od, kako govori naš sagovornik, osnivača Goražda.

Nekoliko desetaka metara ispod je najpoznatija gradska plaža. Ovdje se Goraždani i gosti rashlađuju za ljetnih vrućina, a čista rijeka idealna je za ljubitelje splavarenja. I zbog toga je ovaj grad najljepši ljeti, kad zazelene parkovi i šetnice. I kad bistra voda, svježinom dočeka svoje kupače.

Prva bosanska štamparija i Božidar Goraždanski

Koji kilometar nizvodno je znamenita ckva Svetog Đorđa – najznačajniji hram pravoslavaca ovog kraja. Administrativno je u općini Ustiprača. Historičari tvrde da je baš u ovoj crkvi prije mnogo stoljeća proradila prva bosanskohercegovačka štamparija Božidara Goraždanina. Ali o crkvi, štampariji i turbetima Sijerčića, nekom drugom prilikom.

Drugom prilikom ćemo i o čuvenoj nekropoli stećaka u Goršić Polju. Blatnjav i povremeno zaleđen, makadamski put i njegovih četrdesetak kilometara upozoravaju nas da nije vrijeme za tako ozbiljan poduhvat. Sretni smo jer znamo da ćemo se uskoro vratiti. Neka groblje predaka bude samo jedan od razloga.

I za kraj, šetnja gradskim ulicama kroz koju ćete najbolje osjetiti goraždanski mladalački duh. Duh grada koji zna šta je život i koji ostatak zemlje ne čeka da krene i da se pokrene. Ovo je grad koji živi neku svoju stvarnost, odvojenu od depresije. S ulicama punim šetača koji nikuda ne žure. Ipak je vikend za vrijedne Goraždane vrijeme kad se s osmijehom ispraća jedna, a dočekuje druga radna sedmica. U gradu Isaka Samokovlije i Radeta Jovanovića.

Goražde kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 92 km, Beograd 303 km, Dubrovnik 214 km, Foča 30 km,
Površina općine
: 248.8 km2
Stanovništvo: (2013): 22.080 (općina), 12.512 (grad)
Rijeke: Drina, Janjina,
Planine: Jahorina, Mišjak, Biserna, Samari, Gubavica, Površnica,

Savjeti:

Ukoliko u Goražde putujete iz pravca Sarajeva, preporučujemo vam da u mjestu Prača skrenete desno (pored plave table), a potom uz divan krajolik, gradu priđete sa strane Rorova. Preporučujemo odlazak ljeti zbog sadržaja koje grad tada nudi, kupanja na gradskim plažama i nezaboravnog splavarenja. Ukoliko vam raspored dozvoli, obavezno posjetite i okolna mjesta u kojima imate šta vidjeti, posebno Višegrad s njegovom čuvenom ćuprijom.

Leave a Reply

Close Menu
Close Panel