Nedjelja u Visokom
Panorama Visokog, FOTO: Bosnopis

Nedjelja u Visokom

Neki tvrde da je Visoko okruženo golemim piramidama koje ne kriju kosti nekih prastarih bosanskih faraona već tajne energije još uvijek nedokučive modernoj nauci. Simpatičan i obrazovan, profesor Semir Osmanagić svijetu je predstavio teoriju koja bi, tvrdio je i tvrdi, mogla izmijeniti način na koji gledamo historiju civilizacije.

Pogledajte fotopriču iz Visokog

Ljudi su s lopatama dolazili sa svih strana ove i drugih zemalja, kopali su se nekakvi tuneli, pravile pregrade, ispredale legende o vanzemaljcima. Uz kamere i fotoaparate. Kako počelo, tako i završilo. Onih koji vjeruju, danas je manje, ali ih ima. Nije neobično da ovdje sretnete Meksikance, Nijemce, Amerikance, Francuze, Bugare.

”Ovo nije mogla napraviti voda”

Neki iz dosade, a neki, bogami, iz naučne znatiželje. Žure bjelosvjetski znanstvenici s onim čudnim spravama u rukama hodnicima visočke piramide. Nose teke i nešto zapisuju. Dokazuju, pokazuju, crtaju, računaju. U kamenju pronalaze suštinu odgovarajući na teška pitanja i spremno dočekujući skeptike.

Tuneli su dugi nekoliko stotina metara, pravilno definisani i visoki – dovoljno za normalnu šetnju. Nije zgoreg staviti na glavu građevinski šljem jer na mjestima je tunel nešto niži. Lijevo i desno prostorije, kažu da ih je svaku izgradio čovjek. Vodič pojašnjava – ovo nije mogla napraviti voda, ovo priroda nije mogla nacrtati – ovo je isklesala ljudska ruka praveći energetske mašine.

Nije baš jasno, ali postaje zanimljivo. Dolazimo do goleme kamene kugle iz koje, kažu ljudi, izbija neka hladnoća. Tvrde da su neki ovdje provodili noći pokazujući zube najtežim bolestima. Tvrde i da su mnogi izašli izliječeni.

Put od Visokog do Sarajeva,
(klik na sliku za punu rezoluciju)

Lijepo nam je, svježe, ne hladno. Neumorni vodič odlično se nosi sa sve neozbiljnijim pitanjima držeći autoritet. Ne znam kako se zove, ali je maestralan. Nisam siguran da li stvarno vjeruje sam sebi, ali je baš dobar. Idemo prema kraju, skoro dva sata smo unutra. Ili možda nismo, možda nas je priča o nekom drugom svijetu izbacila iz zemaljskih pravila vremenske orijentacije. Možda smo ušli jučer, možda uopće nismo ušli. Izlazimo vani gdje već čeka sljedeća grupa. Stavljaju svoje šljemove i nestaju u daljini.

A Visokog je bogme bilo mnogo prije profesora Osmanagića. Brojne su i čuvene priče o visočkim kožarima i suhom mesu. Lijepa bosanska čaršija smještena na savršenoj udaljenosti i od Sarajeva, i od Zenice. U ova vremena, svi naši autoputevi vode prema Visokom. Živi čaršija sa svojim džamijama, crkvama i samostanima. Živi sa sjećanjem na malenu židovsku zajednicu. Stari dio grada i danas siječe Jevrejska ulica.

U hladne, zimske dane, visočki sokaci puni su garavog snijega. Ne smeta nam, iza svakog ugla čeka nas iznenađenje. Posebno su lijepe visočke bogomolje. Nekoliko gradskih džamija s visokim drvenim i kamenim munarama, čuvena pravoslavna crkva i kompleks franjevačkog samostana kao iz najljepših njemačkih slikovnica. Ulazimo u Tabhansku džamiju. Topla je i miriše. Drvena munara i ovdje kao da će svakog trenutka dodirnuti nebo. Dobri mujezin Đelo spremno nas dočekuje s mnogo pitanja.

Spremni Đelo

Sretan je što baš on svaki dan po pet puta ovdje uči ezan, bez ikakvih mikrofona, zvučnika i elektrike. Savije ruke u fišek, pusti glas i čuje se barem do Kaknja. Džamija je, priča, nekada čuvala obalu koju stotinu metara dalje od mjesta gdje je danas. Danas je ovdje. Samo jedna od lijepih visočkih džamija. Nekima je mjesto na listama najljepših objekata islamske arhitekture Starog kontinenta. A za neke poput ove malene i drvene, nikakva lista nije dovoljno dobra.

Crkva svetog Prokopija najznačajniji je pravoslavni hram ovog kraja. Vrata su nam danas, nažalost, zaključana. Velelepni velikan sa zaključanim bravama i oronulim zidovima. U dvorištu snijeg, niko ovdje odavno ne ulazi. Anonimni umjetnik na jednom od zidova, ružnim rukopisom je pokušao biti duhovit.

A na drugom kraju grada, s one strane rijeke, ponosno i uspravne glave, diže se veličanstveni Franjevački samostan sv. Bonaventure. Ne znam da li u ovoj lijepo zemlji još negdje postoji tako velik vjerski kompleks: osim crkve i molitvenog dijela, ovdje se nalazi i zgrada gimnazije.

Šetnja tvrđavom za kraj

Lijepi su svi bosanskohercegovački franjevački samostani, ali ovaj kao da je pobjegao s neke stare razglednice. Sve je ovdje na svom mjestu i čovjeku preostaje jedino da žali za još jednim zaključanim vratima. Ko zna šta nas unutra čeka.

Višesatnu šetnju lijepim gradskim ulicama, na kraju ćete uvijek začiniti odlaskom na zidine što se nekad zvaše gradom Visoki. Ostale su samo priče i poneki kamen. Ali pogled s ovog brda puca na sve strane.. A i padine su zgodne za spuštanje u ledenim zimskim mjesecima. Lako je zamisliti koliko bosanskim kraljevima ovdje bilo lijepo.

Visoko kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo (33 km, Zenica 43 km, )
Površina općine: 230.8 km2
Stanovništvo: (2013): 39.938 (općina), 11.552 (grad)
Rijeke: Fojnica, Bosna
Planine: Visočica, Ozren, Zvijezda

Komentariši

Close Menu
Close Panel