Mrkonjić Grad, biser u brdu
Ulice Mrkonjić Grada, FOTO: Bosnopis

Mrkonjić Grad, biser u brdu

O Mrkonjiću smo ponešto znali iz udžbenika historije. ZAVNOBiH i neka vrsta rodnog lista ove prekrasne zemlje. Ovdje je zabetoniran taj magični trokut što svima nam život znači. Neki ga zovu ličnom kartom Bosne i Hercegovine, njenim gruntom i još nekim interesantnim imenima. Nekad, u davnoj prošlosti, grad su zvali Varcar Vakuf ili čak Novo Jajce. Kroz vijekove pobjeda i poraza, među tarabama porušenim nogama osvajača. Usred valovitog brda, s nepreglednim nizovima kuća crvenih krovova, sa crkvama i džamijama, s jednima, drugima i trećima, s ovima i onima. To je on – grad. Mrkonjić.

Pogledajte fotopriču iz Mrkonjića

Put nas kroz Bočačku klisuru vodi dolinom Vrbasa do velikog mosta i skretanja lijevo. Tako piše na žutoj tabli. Skrećemo. Dvadesetak minuta vožnje i ulazimo u grad. Veći je nego što smo mislili. Bezbroj sokačića u kojima bismo začas mogli izgubiti. Krećemo. Pred nama je uskoro prva mrkonjićka ljepotica. Samo se pojavila – katolička crkva.

Crkva svetog Filipa i Jakova na ovom je mjestu od 1881. godine. Rušili su je, podizali, opet rušili i sada je opet podižu. Dašak starine izbija iz njenih zidova. Provlačimo se kroz gomile građevinskog materijala spremnog da se još jednom oslone na čvrste temelje ovog objekta. Podovi su podignuti, a klupe složene na jedno mjesto. Poneki detaljčić prepoznatljivog enterijera žilavo se drži prkoseći ljudima u nevremenima. Uskoro će zasjati kao nekada.

Nikako da se popnemo

Blistat će kao što je prije koju godinu zasjala Rička džamija u staroj mrkonjićkoj mahali. Ovaj nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine krasi bijela munara. Visoka je, kao da vrhom dira samo nebo. U malenom dvorištu nema nikoga. Pusto je. Uživamo u tišini. Vrata su zaključana. Nema veze, otvorit ćemo ih sljedeći put. Pred nama je brdo. Kao da smo u nekoj sarajevskoj mahali.

Penjemo se i stižemo do još jednog prekrasnog hrama – crkve rođenja Presvete Bogorodice. Nedavno je obnovljena, kako nam kažu domaćini, temeljno i temeljito. Bogati enterijer krasi jedan od najvažnijih pravoslavnih hramova ovog kraja. Više od stotinu godina, crkva krasi Mrkonjić. Nekada je, pričaju nam, ovdje bila malena, drvena crkva. Ali ona je izgorjela u velikom požaru prije mnogo mnogo godina.

Crkva svetog Filipa i Jakova na ovom je mjestu od 1881. godine. Rušili su je, podizali, opet rušili i sada je opet podižu.
Crkva svetog Filipa i Jakova na ovom je mjestu od 1881. godine. Rušili su je, podizali, opet rušili i sada je opet podižu.

U gradu postoji još jedna impresivna pravoslavna crkva – hram Svetog Save. Premda novijeg datuma, plijeni pažnju ljubitelja sakralne arhitekture dimenzijama i umijećem graditelja. Tokom ovog lijepog jednodnevnog izleta, put će nas odvesti do još nekoliko lijepih pravoslavnih crkava ovog kraja. Zastali smo kod crkve Pokrova Presvete Bogorodice u Podrašnici, a zanimala nas je i stara crkva u Gerzićima.

Penjemo se. Nikako da se popnemo. Na širokoj raskrsnici na vrh strmog sokaka, s lijeve strane – poznata kućica. Ovdje je održano prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a. Tog 25. novembra 1945. godine udaren je temelj državnosti Bosne i Hercegovine. Vojnici, sveštenici, novinari, književnici. Advokati, šumari, poneki političari. Raznih imena, običaja i pravaca. A cilj samo jedan. Obilazimo je u širokom luku. Lijepa je i tvrda, odlijeva vremenu. Redovi poredanih stolica, kao nekada. Šutimo. Tišina se ovdje čini tako smislenom, jasnom. Zatim odlazimo. Pola dana nam prođe k’o dlanom o dlan. A valja nam ka Zelenkovcu, zelenom čudu negdje u brdima što Mrkonjić sa svih strana čuvaju.

Pola sata vožnje, tu smo. Ulazimo u ovu šumsku ljepotu. Nigdje i nikad, ništa slično nismo vidjeli. Nepravilna kombinacija drvenih kućica i jezerce. Maleni čamac na obali. Drvene klupe pored staze za šetnju. Potočić. Uživamo u oblacima vlastitog daha. Septembar je, rana jesen, ali studen se probija do kostiju. Uživamo u jedinstvenom prizoru najljepšeg dijela čitavog mrkonjićkog kraja. Pokušali bismo dalje, daleko u šumu, ali neka to bude povod za naredni dolazak u Zelenkovac.

Nigdje i nikad, ništa slično nismo vidjeli. Nepravilna kombinacija drvenih kućica i jezerce. Maleni čamac na obali. Drvene klupe pored staze za šetnju. Potočić - to je Zelenkovac, FOTO: Bosnopis
Nigdje i nikad, ništa slično nismo vidjeli. Nepravilna kombinacija drvenih kućica i jezerce. Maleni čamac na obali. Drvene klupe pored staze za šetnju. Potočić – to je Zelenkovac, FOTO: Bosnopis

Nazad ka gradu, spuštanje i jedno skretanje desno. Balkana je, kažu, nekoć bila Balukana ili Balukhana. Baluk, naime, na turskom znači riba. Ima smisla.

Dva su jezera okružena savršenim nizovima raznog drveća. U ovaj jesenski čas kombinacija je besprijekorna. Uređene staze opasale su jezero sa svih strana. Obilazeći ljepote ove prekrasne zemlje nagledali smo se i nauživali, ali nigdje vam vrijeme neće tako sporo prolaziti kao ovdje. I bit ćete do kraja sretni što je tako. Poželjet ćete čitav život provesti ovdje. Bez buke i nepotrebnih pitanja, bez vreline i gužve, bez stresa i svega onog što nosite iz svog gradskog života. Nismo ni otišli, a već kujemo planove kad ćem opet doći. Balkana danju pa Zelenkovac noću. Sve je jasno, nestrpljivo čekamo sljedeće ljeto.

Danas je već kasno, i za nas i za druge. Mrak se polako javlja s vrhova koji sa svih strana gledaju na Mrkonjić. Ostalo nam je vremena da posjetimo Baljvine i čuveni stećak o kojem nam cijeli dan pričaju.

Vraćamo se u kanjon Vrbasa i naginjemo prema Jajcu. Tvrđava Bočac i dokaz da je ovdje života bilo puno prije nego smo to bili sposobni zapisati. Kula je dobro očuvana i do ovog vremena. Baljvine – daleko u brdu iznad klisure.

Surla zalutala u Ševkinu šumu

U selo ulazimo već u žurbi – dan se bliži kraju. Stećak, samac, u ‘’srid sela’’. Divimo se ljepoti ovog spomenika, sretni jer će kraj našeg nezaboravnog izleta obilježiti jedan zanimljivi čovjek.

Zove se, kaže, Ševko Čaušević. Pripovjedač je legendi ovog kraja. Dočekuje namjernike godinama, na svom je terenu. Ovdje se, veli, stoljećima stećak puštao na milost i nemilost vremenima i nevremenima. Do jednom.

Ševko Čaušević, FOTO: Bosnopis
Ševko Čaušević, FOTO: Bosnopis

‘’Ima ta priča da je čovjek bio bolestan i da ga je liječio nekakav hodža. Kada već nije mogao da ga izliječi, rekao mu je da u njegovom selu ima jedan velik kamen nasred livade’’, govori nam Ševko.

‘’Ogradite taj kamen, to je grob’’, rekao je hodža bolesniku koji je to uradio i ozdravio.

Ukratko.

Preporučena ruta na putu od Sarajeva do Mrkonjić Grada (klik za punu rezoluciju)


S neočekivanim vodičem nastavljamo put ka obližnjem šumarku. Tamo se nalazi čitava nekropola sličnih stećaka. Lijepo su ukrašeni, a na jednom – slon. Do uha su i ranije stizale razne priče o bogatim ukrasima na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima u bosanskim vrletima, ali slon je bio potpuno iznenađenje. Surla zalutala u Ševkinu šumu za savršen kraj ove lijepe priče.

Mrkonjić kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Republika Srpska
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 183 km, Banjaluka 59 km, Bihać 129 km, Mostar 185 km
Površina općine: 677.43 km2
Stanovništvo: (2013): 18.136 (općina), 7.915 (grad)
Rijeke: Crna rijeka, Vrbas, Sana
Planine: Čemernica, Dimitor, Lisina, Manjača, Ovčara-Mliništa
Jezero: Balkana

Savjeti

Mrkonjić Grad odlično je saobraćajno povezan sa susjednim gradovima: Jajcem, Banjalukom, Šipovom i Ribnikom. Kraj je idealan za razvoj turizma. Prostrana opština nudi mogućnosti za planinarenje, ali i za ljetni turizam osobito na jezeru Balkana. Za ljubitelje vjerskog turizma, široka je ponuda objekata koje vrijedi posjetiti.

Komentariši

Close Menu
Close Panel