Donji Vakuf: Jedan grad, dvije čaršije
Gradske ulice, FOTO: Bosnopis

Donji Vakuf: Jedan grad, dvije čaršije

  • 878
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    878
    Shares

Kroz Donji Vakuf iz Sarajeva prema Banjaluci, Krajini i dalje prema svijetu – bezbroj puta. I nikad da se malo zastane i ovom kraju posveti malo vremena i pažnje. Nikad da u ovom gradu čovjek ostane i bolje ga upozna, s njim se zbliži i zavoli ga. Nikad ništa osim žutih ploča s natpisima ‘’dobrodošli’’ i ‘’doviđenja’’. Došlo je vrijeme da se nešto promijeni. Prekrasni je junski dan, nizovi slatkih oblaka iscrtani su po najljepšem bosanskom nebu, blagi povjetarac miluje nam obraze dok mu hitamo u susret. Pred nama je, slutimo, nezaboravna avantura.

Pogledajte fotopriču iz Donjeg Vakufa

Put do Travnika je poznat i brz. Prolazimo ga, penjemo se na Komar, a zatim spuštamo ka Oborcima. S desne strane je stara pravoslavna crkva. Na brežuljku je, okružena šumom. Prepoznajemo tragove radova – uređuju je, pripremaju za bolje dane. U blizini nema nikog. Ne znamo nikoga ko bi nam mogao ispričati njenu priču. Nije jedina u donjevakufskom kraju. Uvjerit ćemo se u to. Cesta nas vodi do skretanja desno. Selo se ne vidi s puta kojim inače prolazimo. Upoznajemo ga, novo nam je.

Mještani nas dočekuju nasmijanih lica. Pokretima ruku crtaju nam lokacije na kojima ćemo naći stećke. Oko sela je nekoliko nekropola. U selu pronalazimo jednu. Kameni spavači skriveni su u dubokoj travi. Jedva ih prepoznajemo. Tužni svjedoci naših burnih historija. Sreća pa ne umiju govoriti.

Sara - Rođena u prirodi

Tri ljepotice u trokutu po kojem nam je cijela zemlja poznata

U selu je mnogo kuća, jedna džamija, stara zgrada željezničke stanice i jedna kafana. Na brdašce pored kafane penjemo se betonskim stepenicama. Pred nama su ostaci Ranokršćanske bazilike. Skromne zidine i poneki redak u tekstovima internet hroničara. Jedva je pronalazimo. Samo svjedok da je života ovdje bilo prije mnogo godina i ništa više. Nastavljamo.

Koji minut vožnje i u gradu smo. Lijevo su nam Hadžijusufova i Duzića džamija, a sa desne, prekrasna donjevakufska sahat kula. Slika iz lične karte bisera na Vrbasu. Prilazimo mu kroz uski sokak koji od pravoslavne crkve vodi dalje na brdo. Kula je ovdje barem tri stotine godine. Kamena je s krovom od šindre. S ovog mjesta tako lijepo se vidi čitav grad. Redovi crvenih krovova, munare i zvonici crkava. Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu!

Čaršijska džamija u Vakufu, FOTO: Bosnopis
Čaršijska džamija u Vakufu, FOTO: Bosnopis

Istim putem vraćamo se do najpoznatijeg pravoslavnog hrama ovog kraja – Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice. Na ovom mjestu u samom centru grada nalazi se od 1888. godine. Kroz gudure bosanske historije često je putovala boreći se za živu glavu, ali opstala je, eto, i danas broji stotinu i neku. Lijepa i značajna. Bez nje nema priče o ovom lijepom gradiću.

Preko puta crkve nalazi se stara Čaršijska ili Baš džamija plave kupole izgrađena 1574. godine, a koju stotinu metara dalje, na drugoj obali Vrbasa, je malena katolička Crkva sv. Male Terezije. I ona će uskoro u drugo stoljeće. Tri ljepotice u trokutu po kojem nam je cijela zemlja poznata. Naša filozofija broja tri. U Donjem Vakufu lako ćete nekome objasniti svu ljepotu različitosti ove magične zemlje.

Za taj poduhvat potrošit ćete otprilike pet minuta šetnje s jedne obale rijeke na drugu. U ovakvim trokutima nekako se uvijek najduže zadržavamo. Ponese nas valjda ta ljepota, šta li, pa se pogubimo u vremenu i katkad zaneseni ne stignemo pronaći druge bisere. A ovdje ih se ne može pobrojati na prste.

Let iznad Donjeg Vakufa, VIDEO: Bosnopis

Pratimo Vrbas tražeći jednu drugu rijeku. Zove se Semešnica, a u blizini njena izvora, rekoše nam, nalazi se najljepši ribnjak i eko selo u čitavoj srednjoj Bosni. Desetak minuta vožnje i pronašli smo ga. Valovi najljepše zelene boje i pjesma planinske rječice – kakva savršena kombinacija! U rijeci su se prije koju godinu nakon decenijskog izbivanja pojavili dabrovi. Razgledamo zadovoljni i već nam je vrijeme da krenemo. Sljedeća lokacija – Staro Selo na putu koji Vakuf povezuje s Jajcem.

Stećak Radojice Bilića

Dolinom Vrbasa stižemo do Torlakovca i skrećemo desno. Dvadesetak minuta uspona i stigli smo. Pred nama je najpoznatija nekropola čitavog ovog kraja s čuvenim stećkom Radojice Bilića.

Nalazi se ispod seoskog puta, na proplanku, u blizini pravoslavnog groblja. Pred nama je veličanstveni spomenik s natpisom na bosančici. U potpisu –Veseoko Kukulamović.

‘’V ime Oca i Sina i Svetago duha amen. Se je kami Radojica Bilića. Milostiju božijom i pomoćiju roda moga izidah mnogočasnu grobnicu i postavih si kamen na grobnici mojej i ugotovih si vični dom za života svojega, ako hoće gospodin Bog, sebi i drugu mojemu. Molju bratiju i strine i neviste: pristupite i žalite me i ne popirajte me nogama, jere ćete biti vi kakov jesam ja, a ja neću biti kakovi jeste vi. [A se] pisa Veseoko Kukulamović’’.

Stećak Radojice Bilića u Starom Selu, FOTO: Bosnopis
Stećak Radojice Bilića u Starom Selu, FOTO: Bosnopis

Stećak je oštećen i nedostaje mu dio kamena. Domaćini u Selu pojašnjavaju nam da su se spomenici nekad pomjerali u potrazi za zlatom. Radojicin je neko pokušao razbiti na dva djela. Vjerovalo se, valjda, da se unutra krije nešto vrijedno. A legenda kaže da ispod bosanskih stećaka uglavnom leže kokuzi… Napuštamo Selo. Ostalo nam je toliko vremena da posjetimo Prusac.

Vraćamo se u grad, prelazimo na drugu obalu Vrbasa i vozimo se desetak minuta. Blagi uspon i stigli smo. Pred nama je prekrasni srednjovjekovni biser. Biće da se za ovo nismo najbolje pripremili. Znali smo da je mjesto lijepo i važno, ali nikakav tekst, priča i nikakvo svjedočenje, nisu nas mogli pripremiti za bogatstvo s kojim smo se u ovom šumskom kraju danas sudarili.

Ne znam kako da ga odredimo. Grad nije, suviše je malen. Nije ni selo, u Bosni su sela mnogo manja. Zapisano je da svakako nije ni općina. Nekako nam je najviše – malena čaršija. Ali ne po definiciji, po knjigama i jezičkim stručnjacima. Već po osjećaju, manirima ljudi koji ovdje žive, građevinama…

Penjemo se na tvrđavu. Nekada je bila veličanstvena, zaključujemo to po dimenzijama ostataka: kula i zidova, po širini puteva. Tvrđava dominira kilometrima prostora sa svih strana. Ko je stolovao ovdje, kontrolisao je cijeli Prusac i sve do Donjeg Vakufa. Danas ovdje ne sjedi niko. Rijetki namjernici svrate, oslušnu vjetar koji ovdje uvijek puše, naštimaju kazaljke na satovima i nastave dalje. Tako ćemo i mi.

Prusački sokaci

Hitamo ka Handaniji, najljepšoj prusačkoj džamiji. A tamo nas, kao po nekakvom dogovoru, dočekuje imam Sakib Began. Boljeg saputnika za ostatak naše avanture nismo mogli poželjeti.

Efendija Began, nadaren i obrazovan čovjek, s nekoliko preciznih pitanja prvo se uputio u razloge našeg boravka. Potom je, britkim jezikom, koncizno i bez okolišanja, ne štedeći se, u nekoliko minuta preletio stoljeća prusačke historije. Šutjeli smo i slušali.

Panorama Prusca, FOTO: Bosnopis
Panorama Prusca, FOTO: Bosnopis

‘’Handanija je posebna. Izgrađena je početkom 17. stoljeća. Pod kupolom je, a tako se ne čini kada je gledate iz harema’’, priča nam pokazujući ukrase, dezene i neobičnosti kojima ovdje nema broja.

Ponosan je, dodaje, što se barem jednom u godini rijeke vjernika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine upute prema Ajvatovici jer se prije koju deceniju, kaže, i sam borio s vjetrenjačama, sistemom i predrasudama pokušavajući oživjeti tradiciju.

Ispred Handanije smo. Sakib efendija pokazuje nam put do džamije i turbeta Hasan Kjafije. Pješice ćemo. Prusački sokaci u predvečerje su puni zamišljenih šetača i glasne djece. Nepoznati smo im i gledaju nas mrmljajući pozdrave. Uzvraćamo. Uskoro se spuštamo prema Vakufu i dalje ka lašvanskoj dolini. Dugo ćemo se sjećati ovog junskog dana.

Donji Vakuf kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 127 km, Zenica 62 km, Tuzla 189 km, Bihać 184, Mostar 130 km, Banjaluka 103 km, Bugojno 13 km
Površina općine: 320 km2
Stanovništvo: (2013): 14.739 (općina), 7.139 (grad)
Rijeke: Vrbas, Semešnica, Prusačka rijeka, Volušnica, Goduša, Čehajićka rijeka
Planine: Komar, Vranica, Plazenica

Preporučena ruta na putu od Sarajeva do Donjeg Vakufa (klik za punu rezoluciju)

Savjeti

Donji Vakuf saobraćajnicama je idealno povezan s ostatkom Bosne i Hercegovine, Kroz ovaj grad prolaze putevi koji povezuju većinu značajnih gradskih središta u državi. Kraj je uglavnom planinski i obiluje izborima čiste vode. Idealan je za šetnje u netaknutoj prirodi, kupanje u brzacima i uživanje u tišini gustih šuma kojima je Vakuf okružen. Nekoliko neprocjenjivo vrijednih historijskih spomenika smješteno je u četiri kilometra udaljenom Pruscu iz kojeg svake godine hiljade ljudi kreću ka najpoznatijem muslimanskom svetištu u Evropi – Ajvatovici. Mnogo neodoljivih staza za sebe će pronaći ljubitelji biciklizma, a na izvoru rijeke Semešnice posljednjih godina primjećeni su i dabrovi.

Sara - Rođena u prirodi

  • 878
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    878
    Shares

Komentariši