Cazin, neka čitav svijet zna
Panorama Cazina, FOTO: Bosnopis

Cazin, neka čitav svijet zna

  • 1.1K
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    1.1K
    Shares

Skroz u Bihać, uz Unu pa daleko preko brda do Ostrošca. Blago spuštanje kroz polja kukuruza putem obloženim dućanima svih vrsta. Kao da smo uplovili u nekakvu trgovačku uniju, kao da smo za trenutak napustili Bosnu i Hercegovinu, a da nam pasoše niko nije tražio. Maleno privredno čudo koje nam niko nije najavio. Stigli smo u Cazin.

Pogledajte fotopriču iz Cazina

Prvi utisak bio nam je dobar. U ovom kraju sposobnih i vrijednih ljudi, odlučili smo provesti jedan ljetni dan. Posjetiti njegove ljepote, upoznati ga i s njim se zbližiti.

Krenuli smo – od kraja. Proputovali gradom, pa dalje prema Velikoj Kladuši, sve od Pećigrada. Do ostataka zidina u starom gradu i pogleda na mahale s ove jezive visine. Mještani nam pomažu rukom pokazujući pećigradske zaseoke. Tvrđava je u lošem stanju, a vegetacija će je uskoro potpuno progutati premda se kula još uvijek dobro drži. U haremu džamije su veliki, kameni nišani. Naginju se na ogradu. Legenda kaže da su podignuti pećigradskim hadžijama koji su nekad davno krenuli prema Svetom gradu i nikad se nisu vratili.

Sara - Rođena u prirodi

S kamenog brežuljka spuštamo se prema još jednoj džamiji. Njena dugljasta munara dominira panoramom. Nastavljamo prema Donjoj Lučkoj. A tamo nas čeka nacionalni spomenik – mezarje porodice Kajtazović.

U Pećigradu

Smješteno je pored puta koji od Cazina vodi prema Kladuši. Nekoliko desetaka visokih nišana s prezimenom jedne od najstarijih porodica ovog kraja. Pažljivo su ukrašeni: primjećujemo motive sablje, latica cvijeta, mjeseca i zvijezde. Natpisi su uglavnom ispisani arapskim pismom, a nišani su u vrlo dobrom stanju. Od puteva su odvojeni drvenom ogradom. Koji kilometar naprijed je Kladuša, a nama se danas ipak vraća nazad.

Povratak u grad vijugavom cestom okruženom raštrkanim selima. Gradske ulice su popodne pune umornih radnika. Nigdje u Bosni i Hercegovini nismo naišli na ovako živo mjesto. Red i disciplina mirišu na svakom koraku. A ljubazni domaćini kao da jedva čekaju naša pitanja. Upućuju nas na bedeme gradske tvrđave. Gore, visoko. Penjemo se cazinskim mahalama do starog grada. U podnožju brda teče Čajin potok. Penjemo se do džamije, a potom je obilazimo gazeći po ivici zida. Uživamo u panorami grada kojeg već zovu glavnim u cijeloj Krajini iako na papirima piše drukčije.

Džamija u Pećigradu, FOTO: Bosnopis

Izuzetan strateški značaj, ovom je gradu stoljećima pružao šansu za rast i napredak. Više od stotinu godina po dolasku Osmanlije u Bosnu, ovaj kraj odolijevao je osvajačima. Potom je pao, a koje stoljeće poslije, usljed crtanja novih granica, nakratko izgubio na važnosti. Džamija je na ovom mjestu unutar bedema, izgrađena 1576. godine. Potom je koncem 19. stoljeća srušena, pa ponovo izgrađena, da bi i danas, toliko godina poslije, bila jedna od najvećih u čitavoj Bosni i Hercegovini te centralni objekt vjerskog života cazinskih muslimana. I simbol grada.

Strmim sokacima spuštamo se nazad u grad ili novi grad kako bi bilo ispravno reći. Potom pratimo potok, sve do kuće Ibre Alagića.

Ova tradicionalna bosanska kuća izgrađena je u prvoj polovini 19. stoljeća, a nekoliko puta je manje i više obnavljana zadržavši izvorni oblik. Iako je na ovim i onim listama za zaštitu spomenika, danas jedva preživljava, a drvena šindra na krovu zrela je za temeljitu obnovu kao uostalom i čitava kuća.

Okolina Cazina, FOTO: Bosnopis
Okolina Cazina, FOTO: Bosnopis

O porodici Alagić ne znamo mnogo, a u blizini nema nikog da nam ispriča. Obilazimo kuću. Naselje kojim je okružena skoro ju je progutalo. Kod podrumskih vrata, u oba pravca su nizovi saksija s cvijećem. Neko se sjetio i hvala mu. Sredinom uredne avlije, stazica vodi do ulaza. Voljeli bismo zaviriti unutra. Drugi put.

Nastavljamo. Na drugoj strani čaršije je još jedna stara bosanska kuća – kuća porodice Pozderac. Slična je kući Alagića premda za nijansu veća. Ovdje su nekad živjeli preci znamenitih krajiških političara. Prezime Pozderac, gdje god da ga vidimo, čujemo ili izgovorimo, uvijek podsjeća na Cazin. Kuća je u dobrom stanju, prije petnaestak godina obnovljeni su krov, fasada i dio enterijera.

Dom porodice Pozderac podignut je na strmom terenu. Pazimo gdje stajemo dok se stazicom vraćamo nazad prema središtu grada kojeg ćemo uskoro ponovo napustiti. Na putu smo ka Bihaću, a s desne strane nam je selo Osredak. U njemu se nalazi najljepši primjer duha bosanskohercegovačkog koji smo mogli zamisliti.

Fatima i Mesud čuvaju ključeve crkve

Ovdje je, naime, koncem 19. stoljeća podignuta pravoslavna crkva svetih apostola Petra i Pavla. Hram je, potom, u ratovima teško otećen da bi u posljednjih dvadesetak godina, brigu o svetinji preuzela porodica Karanović. Crkva im je praktično u dvorištu. Nisu imali srca, kako nam pričaju, da je godinama gledaju kako nestaje i urušava se. Zasukali su rukave, podigli krov i zaštitili je od potpunog propadanja. U međuvremenu se vijest o njihovoj plemenitoj akciji proširila da bi danas, što zbog Keranovića što zbog njihovih komšija sa svih krajeva svijeta, hram bio skoro obnovljen. Fatima i Mesud s djecom, čuvaju ključeve pravoslavne svetinje. Dobrodošli u Bosnu u Hercegovinu.

Prepuni utisaka, nastavljamo naš put ka velikoj rijeci. Koji kilometar dalje, ali s one strane puta, nalazi se prekrasna tvrđava Ostrožac s jednim od najljepših dvoraca koje smo ikada vidjeli.

Tvrđava je opasana visokim zidinama, a na ovom je mjestu, historičari tvrde, blizu hiljadu godina. Prolazili su ovim krajevima razni osvajači s vojskama, mijenjali su se režimi i vlade kroz vremena i nevremena. A tvrđava je izdržala i ostala. S ovog mjesta pruža se magičan pogled na dolinu Une na njenom putu prema Bosanskoj Krupi.

Sumrak je, mogli bismo ovdje zagaziti i u noć, ali vrijeme je da se krene. Uživali smo lutajući cazinskim krajevima, družeći se s nasmijanim ljudima i upoznavajući nama novi svijet. Svijet smješten na samome kraju puteva bosanskih, a opet tako jedinstven i naš. Nekad nam je neko rekao da će Bosne biti dok se Krajina drži. A naša Krajina se, bogme, drži herojski.

Cazin kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Bihać 26 km, Banjaluka 132 km, Sarajevo 324 km, Trebinje 487 km, Zagreb 144 km, Tuzla 284 km
Površina općine: 355,77 km2
Stanovništvo: (2013): 66.149 (općina), 13.863 (grad)
Rijeke: Una, Mutnica, Platnica, Koprivska rijeka
Planine:

Savjeti

Cazin je grad smješten na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Saobraćajno je odlično povezan s centralnim dijelom države, a nalazi se na pola puta koji regionalni centar Bihać, povezuje s Velikom Kladušom. Grad je ekonomski jedan od najrazvijenijih u BiH, a u posljednje vrijeme sve više pažnje u ovom kraju, posvećuje se razvoju turizma. Za to postoje idealne pretpostavke, prije svega zbog bogatog historijskog naslijeđa. Rijeka Una pruža mogućnosti za razvoj i drugih vrsta turizma. I kratka napomena vozačima: budite oprezni, kamere za saobraćajne prestupnike vrebaju sa svih strana.

Sara - Rođena u prirodi

  • 1.1K
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    1.1K
    Shares

Komentariši